Prva pomisao koja mi pada na pamet kada neko spomene radio je jedna od pjesama Jure Stublića sa stihovima koji glase: „…danas sam bacio radio kroz prozor, razbio se u tisuću komada.“ Nemojte pomisliti da se neki bijes ili agresija skrivaju u meni iza tih stihova.
Dapače, moji osjećaji vezani uz radio su dijametralno suprotni. Uz radio sam vezan od najranijeg djetinjstva. Uz opojne zvuke najdražih stanica moje mame sam se igrao na kauču u kuhinji. Nije bilo bitno što svira. Muzika je uvijek bila pozadinska kulisa. Meni za igru autićima ili plastičnim kaubojima i indijancima, a mojoj mami za pripremanje ručka ili neki od kućanskih poslova.
Kasnije kroz djetinjstvo vodeću ulogu oko glazbene kulise preuzimaju tata i starija sestra koji su neumorno sa radija na kazete snimali najdraže pjesme i stvarali svoje muzičke kompilacije. Bilo je to predivno djetinjstvo obilježeno dobrom i kvalitetnom glazbom.
U današnje vrijeme radio je pomalo zastarjeli medij kojeg nove generacije po meni ne cijene i poštuju koliko bi trebale.
Od pojave prvog radija u Zagrebu, a zatim i osnivanja prve Radio-stanice Zagreb (15. svibnja 1926.) Zagrepčani su se saživili sa tim masovnim medijem.
Samo dva mjeseca nakon osnivanja radija u Zagrebu je bilo organizirano prvo javno slušanje radija u Zagrebu. Dogodilo se to na Markovom trgu gdje je i bila smještena prva radio postaja u Gradu. Kako nema previše izvora o tom događaju mogu samo zamisliti kakav je to bio spektakl.
Koliko je radio postao popularan pokazuje i podatak da je dva dana kasnije (17.07.) organiziran prvi radio prijenos nogometne utakmice u Hrvatskoj i tadašnjoj Kraljevini SHS. Na inicijativu Zagrebačkog nogometnog podsaveza prenošena je završna utakmica za Balokovićev pokal između Građanskog i HAŠK-a 4:2 (2:1) s igrališta Građanskog.
Meni je također radio služio kao medij preko kojeg sam uz glazbu slušao prijenose nogmetnih utakmica meni najdražeg kluba iz Maksimira. Jedinu paralelu sa tekstom pjesme iz naslova sam u primisli doživio u slučajevima nepopovoljnog rezultata. No, niti jedan radio prijemnik nije nastradao.
Uz svu modernu tehnologiju, mp3 playere i ostale naprave modernih generacija volim upaliti neku od najdražih radio stanica. Mislima se ponekad vratim u djetinjstvo i igru na kauču u kuhinji. Jednostavno uživam i puštam dobroj glazbi da me preuzme i opija svojim tonovima.
Radio je bio i ostat će sastavni dio mene. Čista emocija. Romantika.
O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.