Jedan od najsnažnijih obilježja srednjovjekovnog Zagreba su svakako stoljetne borbe između Kaptola i Gradeca. Napetosti između ove dvije općine se osjete od samog početka. Razvoj Kaptola je počeo utemeljenjem biskupije 1094. godine, dok Gradec raste nakon izdavanja Zlatne bule 1242. godine. Osim sukoba izazvanih trgovinom, Gradec i Kaptol u brojne krvave sukobe idu i zbog posjeda.
Kratko pomirenje između ova dva susjedna naselja nastupa u drugom dijelu 15. stoljeća kad je objema stranama zaprijetila opasnost od Turaka.
Kada se Osmanlije u listopadu 1469. godine pojavljuju u Zagrebačkom polju, Kaptol iz straha potpisuje zajedničku izjavu o pomirenju s Gradecom. Gradec je bio zaštićeniji od Kaptola, i to zahvaljujući zidinama koji su izrađeni prema odredbama Zlatne bule iz 1242. godine.
Kaptol je tako građanima Gradeca oprostio sva nasilja i paleži, te ukida odredbu da njihovi sinovi do četvrtog koljena ne mogu postići crkvene časti. Također, u strahu od Turaka, Kaptol daje pravo Gradecu da na godišnjem Markovu sajmu mogu ubirati placovinu i filjarštinu, te obećaje da im neće biti naplaćivana roba koja se doprema iz inozemstva.
Za vrijeme pomirbe, kanonici se skrivaju u Gradec sa sobom donoseći sve svoje dragocjenosti, te se zajednički s Gradecom spremaju za obranu od Turaka.
No, brzo dolazi do obrata situacije. Turci nisu napali, zbog čega se biskup i kanonici počinju osjećati sigurno te zaboravljaju na mirovni sporazum koji su potpisali s Gradecom. Do novog kaptolskog napada dolazi već 1471. godine.
Nedugo nakon prvog sukoba, biskup Thuz i njegov brat, skupivši medvedgradske, vrbovačke i rakovečke podložnike, oružanom silom provaljuje i prisvaja gradska sela Dediće, Črnomerec, Bitek i Novake, a kasnije prisvaja i neka zemljišta koja su graničila s biskupskim. Gradec, naravno, uzvraća napade.
Svi ti stoljetni sukobi Gradeca i Kaptola naštetili su i usporili razvoju srednjovjekovnog Zagreba.
