U Zagrebu, ali i Hrvatskoj, 16. stoljeće obilježeno je Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom, a sam kraj stoljeća završio je tako da je s 15. na 16. rujna 1590. godine, tri godine prije konačnog završetka Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata, Zagreb pogodio teški potres koji je srušio čak i Medvedgrad, a neki su to shvatili kao poruku da stoljeće završi rušenjem starog i najavom izgradnje novog doba.
Osim na Gradecu, i na Kaptolu se dižu nove i obnavljaju stare i teško oštećene građevine. Tijekom cijelog razdoblja 17. stoljeća vršeni su mnogi graditeljski poslovi, a pogotovo nakon teških požara koji su pogodili grad 1624., 1645. i 1674. godine. U sklopu građevinskih radova tako se proširivao biskupski dvori, radilo se na dijelovima stolne crkve, kao i na kaptolskoj vijećnici i kanoničkim kurijama te na franjevačkom samostanu.
U periodu 17. stoljeća u Zagrebu su postojale dvije Kapelice sv. Roka.
Prva koju ćemo spomenuti je kapelica za koju se pretpostavlja da je izgrađena u 17. stoljeću a koja se nalazila iznad Ribnjaka. Kapelica je prvi put spomenuta 1678. godine, a poznato je da je bila zidana i imala je mali toranj. Krajem 18. stoljeća – 1793. godine – posebna komisija je donijela odluku da se kapelica mora srušiti kako bi se građa mogla iskoristiti za gradnju bolnice na tadašnjoj Harmici – danas Trg bana Josipa Jelačića.
Druga Kapelica sv. Roka se nalazila na istočnom dijelu grada, negdje na području župe sv. Petra na Lašćini. I za tu se kapelicu pretpostavlja da je izgrađena u periodu 17. stoljeća, i to zavjetnom gradnjom prigodom haranja kuge zagrebačkim područjem. Poznato je da je imala tri oltara, a srušena je u 18. stoljeću kako bi se građa iskoristila za gradnju nove župne Crkve sv. Petra.