Park šuma Maksimir, prva ove vrste u jugoistočnoj Europi, otvorena je 1794. godine na inicijativu biskupa Maksimilijana Vrhovca. Park je uređen (1839.) u engleskom pejzažnom stilu, a za to je zaslužan biskup Juraj Haulik.
Ovu maksimirsku šetnju posvetit ćemo zaštićenim kulturnim dobrima koja su smještena unutar pa čak i malo van samog parka.
Novi ljetnikovac biskupa Haulika
Novi ljetnikovac biskupa koji je zaslužan za uređenje parka Maksimira nalazi se na jugozapadnom dijelu parka, tik uz križanje Maksimirske i Bukovačke ulice. Pretpostavlja se da je sagrađen 1855. godine, no ne postoje pouzdani izvori koji govore o točnoj godini. Kompozicija ljetnikovca potječe iz rane faze romantičnog historizma, a pročelje obilježava plitki rizalit koji završava niskim trokutastim zabatom te plitko urezani veliki prozori.
Nacrt ljetnikovca nije pronađen, no pretpostavlja se da bi autor mogao biti Franjo Klein zbog ženskim alegorijskim figurama koje je on postavljao na svoje fasade. Danas se u ljetnikovcu nalazi Župni ured župe sv. Jeronima.
Vratareva kućica
Ako u park Maksimir uđete na glavni ulaz, prvo nailazite na vratarevu kućicu koja se nalazi na samom početku parka. Riječ je o prizemnici pravokutnog tlocrta pod četverosatnim krovom koji je bio pokriven škriljevcem. Kućica je sagrađena 1847. godine. Sačuvani su planovi pročelja i tloris s potpisom biskupsog provizoria i voditelja građevnih radova Leopolda Philippa, koji se malo razlikuju od izvedenih radova.
U prošlosti je služila kao stan za smještaj dvojice uniformiranih invalida čuvara parka i vodiča stranaca, odakle je dobila i ime. Stan se sastojao od dvije sobe i kuhinje s otvorenim ognjištem.
Paviljon Jeka
Ako se maksimirskom šetnicom polako zaputimo prema Vidikovcu, s desne strane ćemo naići na “najglazbeniji” dio Maksimira – paviljona Jeke. To je jedini sačuvani paviljon u parku, poznat i pod imenom Latern-tempel, a podignut je prema nacrtu Franza Schuchta. Na dvanaestostranačnom kamenom podnožju drvene stijene razdvojene su polustupićima s kapitelima od stilizirana lišća.
Stijene su probijene s deset polukružnih prozora i dva ulaza. Ovo je uobičajeni rekvizit ranoromanitičkog perivoja sa simboličnim značajem posvete gorskoj nimfi, a izgrađen je u čast božici Eho.
Zbog posebnog odbijanja zvukova, mnogi prolaznici testiraju svoje glasnice zbog čega smo ovo mjesto nazvali “najglazbenijim” dijelom parka Maksimir. 2001. godine Javna ustanova Maksimir je obnovila paviljon.
Vidikovac
Zasigurno najpoznatija arhitektura parka Maksimir je Vidikovac, na koji se pruža pogled sa samog glavnog ulaza u park. Poznat je i pod nazivom Kiosk. Izgrađen je u razdoblju od 1841. do 1843. godine prema projektu Franza Schuchta. Vidikovac je najistaknutiji objekt parka, središte iz kojeg se račvaju putevi. S arhitektskog gledišta, to je stereometrijski dvokatni korpus visine 17 metara, kvadratičnog tlorisa u prozemlju okružen trijemom iznad kojeg je terasa. Drugi kat završava također terasom i tornjićem postavljenim uz rub sjeveroistočnog pročelja.
Sva pročelja su jednaka, a na uglovima trijema su snažni kvadratični piloni raščlanjeni plitkim pilastrima i po dva središnja pilona s obje strane stepenica.
Ugaoni su zidani, a središnji je drven. Na otvorima variraju polukružni završeci i lunete odijeljene vijencem od otvora. Terase su ograđene rešetkastom ogradom od kovana željeza.
Tornjić, koji se nalazi na trećem katu, završava trouglastim zabatom. Piloni, pilastiri, polukružno završeni otvori, trokutasti zabat, karakteristični su paladijevski motivi, a bečka arhitektura varira u instrumentaciji pročelja kubično zasnovanog korpusa zgrade. Obnova je izvršena 2002. godine
Švicarska kuća
Zapadno od Vidikovca, preko velike livade, nalazi se Švicarska kuća. Jednokatnica je poznata i pod nazivom Tirolska kuća, a građena je prema nacrtu Franza Schuchta tijekom 1841. godine, a u jesen 1842. je završena. Prizemlje je od tesanog kamena, a na katu od grubo tesanih hrastovih greda, opasana drvenim balkonom poduprtim s po četiri drvena nosača. Pod strehom se također nalazi balkon. Dvodijelno krovište pokriveno je škriljevcem.
Švicarska kuća pripada stiliziranoj rustikalnoj arhitekturi, odakle je i dobila naziv. Posebnu vrijednost kući daje Haulikov salon koji se nalazi na katu, a izgrađen je od drvene oplate i bogato izrezbarenog baroknog stropa koji je pribavio Michael Sebastian Riedl iz augustinovog samostana u Klosterneuburgu, kao poklon prepozita Jakoba Ruttenstocka.
Prozori i balkonska vrata su ukrašeni s 12 vitraja s prozorima švicarskih i tirolskih krajolika koje je izveo Antun Kothgasser prema predlošcima Antuna Gurka, a obnova je izvršena 2005. godine.
Obelisk
Obelisk je spomenik izgrađen u obliku piramide, a djelo je kipara Josepha Kaschmanna. Nadbiskup Juraj Haulik ga je 1843. godine dao postaviti u Dolini dalija u čast završetka radova na parku Maksimir. Izgrađen je tako da je na donje stube postavljeno kvadratično postolje na koje je postavljen obelisk u obliku piramide. Na kvadratičnom postolju straga, te s lijeve i desne strane, ugrađena su tri veća brončana lovorova vijenca.
Na pročelju kvadratičnog dijela stoji metalna ploča s tekstom na latinskom jeziku u kojem je nadbiskup Haulik naveo svoje pobude za uređenje parka Maksimir. Ispod metalne ploče postavljena je kamena ploča na koju je uklesan prilagođeni prijevod s latinskog, u obradi pejzažnog arhitekta Smiljana Klaića.
Kapelica sv. Jurja
Simpatična mala neogotička kapelica sv. Jurja izgrađena je u razdoblju od 1862. do 1864. godine na mjestu gdje se prije nalazio Narodni hram. Iako nisu pronađeni izvorni arhitektonski nacrti, iz sačuvanih zapisa iščitava se da se nadbiskup Haulik za projekt i uređenje kapelice obratio tirolskoj radionici Glasmalerei-Ansalt. A želja nadbiskupa Haulika je da u toj istoj kapelici bude pokopan.
Osnova crkvice je u obliku križa s kratkim krilipa transepta i poligonalnim svetištem, zidovi su od opeke, a konstruktivni dijelovi od kamena. Pročelje s portalom na koji se nastavlja visok prozor sa šiljastim lukom završava preslicom. Druga dva prozora na pročelju su na krilima transepta. Krov je bio pokriven škriljavcem, a zidovi iznutra su bili obojani “kamenom mastju da se čini kao da je od kamena tesanca”. Na svodu, između rebara, naslikane su zlatne zvijezde na modroj podlozi. Ogradu oko kapelice čine šipke od lijevana željeza.
Sama izgranja kapelicae sv. Jurja, kao i uređenje, djelo su domaćih i stranih majstora. Oltar iznad crne mramorne menze, visoki reljef u drvu s likom sv Jurja, načinio je kipar Michael Stolzer. Vitraji na prostranim prozorima posvećeni su licima iz Starog i Novog zavjeta, a iznad portala Bogorodici s Kristom i Ivanom Krstiteljom. Luster unutar crkvice sastoji se od pozlaćene mjedi, te je isto iz Neuhaserove radionice. Svod je oslikao bečki slikar Josef Proksch, zidarske poslove Andrea Tessitori, a klupe su izgrađene u Lepoglavskoj kaznionici. Kapelica sv. Jurja je 1864. godine, po završetku radova, posvećena.
Ljetnikovac biskupa Haulika
Malo izvan samog parka nalazi se klasicistička zgrada građena prema nacrtu Franza Schuchta, a nekada je bila ljetnikovac biskupa Haulika. Građena je u periodu od 1839. do 1840. godine. Riječ je o visokoj prizemnici pravokutnog trokuta sa središnjim rizalitom koji završava trokutastim bogato profiliranim zabatom, a u sredini s monogramom G. H. Otvori se nastavljaju u polukrugu iznad istaknutog vijenca koji teče oko čitave zgrade.
Stan se sastoji od salona, radne i spavaće sobe, malog predsoblja te nekoliko manjih prostorija za poslugu. Salon se otvara prema terasi te je pravokutnog tlocrta, a zidovi su raščlanjeni pilastirima i nišama. Specifičnost za to vrijeme je spavaća soba u kojoj je kada umetnuta u pod i pokrivena parketima.
Zajedno s ružičnjakom bila je odijeljena od parka ogradom od zeleno obojanih štaketa. U opisu koji datira iz 1869. godine, navedeno je da je zgrada pokrivena tisovom šindrom te da se uz nju nalazi mali zidani staklenik s jednom ostakljenom stijenom i uzidanim cijevima za grijanje. Voditelj radova je bio Andrija Leitner.
Gospodarske zgrade Haulikovog ljetnikovca
U blizini ljetnikovca biskupa Haulika nalaze se gospodarske grade za koje se pretpostavlja da su građene kada i sam ljetnikovac, u periodu od 1839 do 1840. godine. Danas se koristi kao zgrada Instituta za mljekarstvo i stočarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu.
Svilana
Na vanjskom rubu parka Maksimir nalazi se svilana, velika gospodarska građevina za koju nije poznat točan datum gradnje, ali je poznata informacija da je 1853. godine već bila izgrađena. Pravocrtnog je tlocrta, dvostrešnog krovišta pokrivenog crijepom. Na zabatima su ugrađeni samo tavanski prozori, a kasnije je ugrađeno po šest prozora neprimjerenog oblika i veličine po cijelom zabatu.
U središnjoj osi južnog pročelja nalaze se ulazna vrata, a pred njima je povišeni drveni trijem natkriven jednostrešnim krovićem. U unutrašnjosti svilane prostori su služili za čahure svilene bube, a danas se koristi kao skladište Agronomskog fakulteta u Zagrebu.
Pčelinjak
Pčelinjak je prizemna zgrada izgrađena 1853. godine. Sastoji se od jednokatnog središnjeg dijela namijenjenog za stan pčelara. Na objekt se nadovezuju dva dugačka prizemna drvena krila u kojima su smještene košnice.
U neka davna vremena u njoj se nalazilo oko 200 košnica, a danas se koristi u edukacijske svrhe za nastavu pčelarstva Agronomskog fakulteta.