Početkom 20. stoljeća postalo je jasno koliko je nemoguć suživot Sabora i Zagrebačke županije u jednoj palači (Sabor i Zagrebačka županija su dijelili prostor od 1765. godine), pa je 1907. godine Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska vlada kupila stare jednokatnice na Markovom trgu u Kamenitoj, Opatičkoj i Županijskoj ulici te raspisala natječaj za projekt palače koja bi jedinstvenim pročeljem uklopila sve već postojeće kuće na toj parceli.
Za današnji izgled zgrade Sabora zaslužni su projektanti Lav Kaida i Karlo Susan, koji su završili radove 1911. godine tijekom koje je Zagrebačka županija prodala zgradu Saboru.
Time se palača vraća svom prvotnom vlasniku koji ju je kupio za svoje potrebe 1731. godine.
Uslijed dugotrajnog procesa građenja i prepravki zgrade Sabora, zgrada sadrži mješavinu oblika i stilova gradnje u kojoj su vidljivi elementi klasicizma, neorenesanse i secesije, a zbog toga ona danas predstavlja značajan spomenik kulture.