Najpoznatiji simbol današnjeg Kaptola je Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, a katedrala je također i jedan od najpoznatijih simbola cijelog Zagreba. Izgled katedrale je primjer promjene kroz graditeljske stilove jer se na njoj može primjetiti više graditeljskih stilova.
Zagrebačka biskupija je osnovana 1094. godine, a uskoro kreće i izgradnja katedrale. Troapsidalno svetište s poligonalnim apsidama građeno je u ranogotičkom stilu krajem 13. stoljeća, tri broda koji teže kasnogotičkom izjednačavanju visine prostora građena su u 14. i 15. stoljeću. U vrijeme gradnje zvonika turska je vojska zaprijetila gradu, pa je gradnja preusmjerena na zaštitne bedeme. Nakon prestanka prijetnje, u 17. stoljeću gradi se jedan zvonik, te tada barok obuhvaća skoro cijelu gradnju.
Tijekom 18. stoljeća, južno i istočno krilo tvrđave pregrađeno je u monumentalnu klasicističku biskupsku palaču.
1880. godine Zagreb je zatresao veliki potres koji je nanio veliku štetu i katedrali, te uskoro poslije potresa započinje obnova katedrale u neogotičkom stilu u skladu s tadašnjim europskim trendovima. Prema nacrtima austrijskog graditelja Friedricha von Schmidta, izgranju je vodio Hermann Bolle.
Nakon obnove, katedrala dobiva svoj današnji oblik s dva tornja vidljiva iz cijelog grada, a visina im je oko 105 metara.
Oko zagrebačke katedrale nalaze se zidine koje su nastale za vrijeme opasnosti od turaka. Sagrađene su u vrlo kratkom roku od 1512. do 1521. godine. Pri obnovi katedrale krajem 19. stoljeća, predviđeno je rušenje jedne kule ispred ulaza u katedralu kako bi se omogućio nesmetan pogled na nju, no unatoč rušenju i dogradnji, to su jedne od najboljih očuvanih renesansnih obrambenih zidina u Europi.
Tik uz katedralu smjestila se kapela za koju je zaslužan Stjepan II, koji je nakon Tatarskih pohoda u prvoj polovici 13. stoljeća podigao kapelu svom imenjaku svetom Stjepanu. Kapela je služila za održavanje obreda za vrijeme većih građevinskih radova na obližnjoj katedrali, a riječ je o romaničko-gotičkoj kapeli koja je ukorporirana u nadbiskupsku palaču u 18. stoljeću. Gotičke freske iz 14. stoljeća jedinstven su primjer u hrvatskoj umjetnosti.
U katedrali se nalazi riznica koja svjedoči o 14-stoljetnom kontinuitetu kršćanstva na ovim prostorima. Liturgijski predmeti od zlata, srebra, drva i pergamene čuvaju se iznad sakristije unutar katedrale. Najstariji i najvrjedniji predmet riznice jest plenarij od bjelokosti s deset prizora iz Isusova života, a u Zagrebu se nalazi još od 11. stoljeća. Postoji i priča o krađi, kada je lažni grof, koji se predstavio kao ljubitelj umjetnosti, načinio kopiju koju je prodavao u Americi. Danas se i original i kopija čuvaju u riznici.
Ispred katedrale smještena je fontana prema nacrtu arhitekta Hermanna Bollea, zove se Bogorodica s anđelima, a sagrađena je u neogotičkom stilu. Autor pozlaćenih skulptura Bogorodice i četiriju anđela je austrijski kipar Fernkorn.
Na istočnoj strani katedrale nekada su se nalazili biskupski ribnjaci u kojima su svećenici s obližnjeg Katpola lovili ribu za posni petak, a u 19. stoljeću ribnjaci su pretvoreni u perivoj engleskog tipa kojeg danas znamo kao Ribnjak.
