Arhitekt zaslužan za ovaj gornjogradski biser je Marijan Hržić, koji je osmislio slojeviti park na dvije razine. Park se sastoji od arheološkog dijela i parka 19. stoljeća, a ta dva dijela su spojena stepeništem.
Postoje dva prilaza parku: s Markovićevog trga i sa Strossmayerovog šetališta.
Istraživanje povijesti ovog parka su pokazala da se nekada na ovom dijelu Griča nalazio dio palače Anžuvinaca iz 14. stoljeća za koju se tek nagađalo da je postojala. Tijekom rekonstrukcije parka, djelomično su rekonstruirane jugozapadna i zapadna kula.
Arheološka istraživanja su otkrila da se na tom području nalazilo groblje od 15. do 17. stoljeća, a prvi park Grič je bio uređen 1832. godine kao proširenje obližnjeg Strossmayerovog šetališta.
Prilikom uređenja, u park je vraćena replika Rendićeve fontane od mamora iz 19. stoljeća, za koju je zaslužna kiparica Zvonimira Obad. Naime, navedena kiparica je napravila fontanu prema originalu koji je sačuvan u MUO, a koja se na ovom mjestu nalazila do 1950.-ih godina.
Cijela priča oko uređenja parka se vrtila oko jednog cilja, a to je bio vratiti Gornjem gradu karakter srednjovjekovne utvrde. Park Grič danas priziva duh 19. stoljeća, a to je između ostaloga potaknuto i svjetiljkama koje izgledaju kao plinski kandelabri, klupe koje izgledaju kao one iz 19. stoljeća, te replikom mramorne fontane.
Danas se iz parka, osim pogleda na grad, može uživati i u pogledu na stare gradske kule i bedeme, koji su prilikom uređenja parka također restaurirani, kao i na ostatke anžuvinske palače iz 14. stoljeća.
Vrijedan dio parka je i kuća Daubači, koja se nalazi na sjevernom dijelu parka. Naime, riječ je o slobodnostojećoj jednokrilnoj dvokatnici nepravilnog trapezoidnog oblika. U današnjem obliku je od 1875. godine, kada je vlasnik bio Mirko Daubači, a danas pripada skupini nepokretnih kulturnih dobara Grada Zagreba.
Pa sad recite, nije li park Grič danas jedan od najljepših dijelova Gornjega grada? I po danu, i po noći.
