Kako je odmicalo vrijeme tatarskog pustošenja zagrebačkog kraja, i ponovnog podizanja grada, sve se više osjetio razvoj i samo stvaranje potpuno novog grada. Osim građana, gradskih stanovnika, ali i kralja te pojedinih plemića, javljaju se i drugi kao vlasnici kuća smještenih na Gradecu.
Prema najstarijem poznatom popisu kuća i stanovnika Zagreba, koji datira iz 1368. godine, u gradskoj je tvrđi bilo 150 kuća. U podgrađu, na desnoj obali Medveščaka (Cirkvenika) te u Šoštarskoj ili Njemačkoj ulici, kao i na poljani kod Manduševca, bilo je 155, a u Ilici tek 14 kuća.
Vlasnicima kuća bili su gradska općina, kao i crkveni redovi, gradski župnici, obrtne zadruge te gradska ubožnica i bolnica, ali i građani s građanskim pravom. Svi su oni stekli kuće ponajviše darovanjima, nešto i kupnjom. Gradska ih je općina dobila i od onih koji su bez potomaka i nasljednika ostavili kuću nakon smrti, ali i od onih koji godinama nisu plaćali poreze ili su bili nemarni prema kućama te su one propadale. Također, općini su pripadale i kuće onih koji su bili prognani iz grada ili su zbog pojedinih zločina bili osuđeni na smrt.
Popis stanovništva iz 1368. godine proveden je iz dva razloga – kao evidencija o uplaćenom porezu na kuće te popis poslova koje su pojedini stanovnici i građani obavljali na Gradecu, ali i u podnožju grada te na početku Ilice. Prema tom popisu stanovništva, Zagreb je (bez Kaptola) imao nešto više od 300 kuća i 3.000 stanovnika (ako se uzme da na svaku kuću dolazi u prosjeku deset ljudi).
Također, iz provedenog popisa stanovništva može se vidjeti da su stanovnici Zagreba bili svestrani po pitanju zanimanja, a bili su uglavnom kovači, krznari, krojači, postolari, pekari, mlinari, trgovci, urari, stolari, oružari, ali i svirači te težaci.
Sa svakim novim popisom stanovništva, broj zanimanja je rastao, no uvijek su tu prevladavali obrtnici i trgovci, kao i oni koji su bili u gospodarstvu ili se bavili sitnim poljodjelstvom ili stočarstvom.
Bilo je tu i crkvenih djelatnika, župnika, dominikanaca i pavlina, kao i liječnika, javnih bilježnika, slikara, glazbenika, orguljaša, te učitelja i kuhara.