Zagrepčani su kroz svoju povijest dosta često vodili borbe s banovima, a razlozi su uglavnom bili nepoštivanje građanskih sloboda, te samovoljno nametanje protuzakonitih daća i nasilja bana i njegove vojske. Banova je moć porasla za vrijeme slabih vladavina posljednjih ugarskih vladara. U vremenu Habsburgovaca, kada nema hercega, ban postaje neposrednim kraljevim zamjenikom, zbog čega počinje predstavljati najveću političku vlast u Hrvatskoj i Slavoniji, te preuzima titulu vrhovnog poglavara, suca i vojskovođe.
Zbog takve moćne pozicije, ban se počinje sukobljavati s gradskom općinom jer nije poštovao vjekovne slobode do kojih je gradečka općina jako držala. U tim je okolnostima čak ban Ungnad stanovnicima građanske općine govorio da on nije samo njihov ban, već i kralj.
Uz Ungnada, u sukobu s gradečkom općinom bio je i ban Petar Berislavić jer im je usprkos njihovim povlasticama u ime nameta nametnuo daću od 300 zlatnih forinta. Građani su se tužili kralju koji je ukorio bana davši mu do znanja da nije nikada imao vlasti u gradskoj općini i da se na njoj nije smio niti nastaniti. No, kako je bilo za očekivati, Berislavić ne poštuje kraljevu odluku zbog čega kralj mora zabraniti banu i njegovim ljudima da uznemiravaju stanovnike na Gradecu.
Dvadesetih godina 16. stoljeća s uznemiravanjem stanovnika na Gradecu nastavlja ban Ivan Karlović, inače hrvatski velikaš, hrvatski ban, posljednji potomak obitelji krbavskih knezova Kurjakovića. Ban Ivan Karlović je čak 1506. i 1511. godine privremeno je priznao tursku vlast uz plaćanje harača kako bi spasio svoje posjede od pustošenja. Banske se vlasti odrekao 1524. godine.
Nešto kasnije, sredinom stoljeća, maltretiranje gradečkih stanovnika nastavlja ban Nikola Zrinski kojeg je kralj u više navrata morao upozoravati da ne krši povlastice grada Zagreba i od njegovih građana ne utjeruje poreze i razne daće. Zbog tih je davanja Gradec bio u teškoj financijskoj situaciji zbog čega bi se dovelo u pitanje financiranje obrane grada.