Srednjovjekovni je Zagreb je bio na križanjima brojnih trgovačkih puteva, pa je tako često dolazio u dodir s raznim europskim zemljama i njihovim kulturnim središtima, zbog čega se i prema Zagrebu širi takav utjecaj. Tako se prema srednjovjekovnom Zagrebu slijevaju utjecaji na umjetničkom polju, ali i utjecaji odjevne kulture drugih europskih zemalja.
Na Gradecu je već u 15. stoljeću bilo izrađivača bolje tkanine koji su namirivali potrebe i viših krugova u gradu. Bogatiji Zagrepčani su uglavnom nosili crvene duge halje podstavljene krznom ili crvenim i crnim suknom, dok su rukavi bili od modričaste čohe.
Osim socijalnog staleža, odjećom su se isticale i razlike u nacionalnostima, pa su tako Hrvati uglavnom nosili crveno, nekada i modro odijelo, uske crvene hlače, Nijemci su nosili crne cipele i odijevali svijetlo smeđe hlače.
Muškarci su uz sebe nosili pripasane mačeve, sablje i noževe, a u imućnijih su ti pojasevi bili bogato ukrašeni, dok su korice sablji bile skupocjene i pozlaćene. Prema odluci gradskog zastupništva donešenoj 1362. godine, mačevi i bodeži nisu smjeli biti dulji od jednog lakta.
S druge strane, građanke srednjovjekovnog Gradeca, nosile su odjeću od fina platna, a u imućnijih građanki je bila skupocjeno vezena i ukrašena draguljima, a nosile su i bogato urešene crvene i modre rupce.