O jednom od najvažnijih dokumenata zagrebačke povijesti

Nedvojbeno je da je Zlatna bula, izdana 1242. godine nakon tatarskog pustošenja ovih područja, jedan od najvažnijih dokumenata u zagrebačkoj povijesti. Njome je Gradec proglašen slobodnim kraljevskim gradom, čime su građani dobili brojne povlastice, ali i obveze prema kralju, kao i prema svome gradu.

Cijela organizacija administrativnog života srednjovjekovnog Gradeca, poput uprave, sudstva, prava i općenito dužnosti gradova, temeljila se na odredbama Zlatne bule. Političke ali i upravne, gospodarske i socijalne prilike u gradu su stoljećima bile regulirane tim odredbama.

Grad je Zlatnom bulom postao jača samostalna upravna jedinica s određenim pravima, kao i obvezama. Kad je kralj osnovao jedinice, koje je stvarao u svojim nastojanjima učvršćivanja državne organizacije nakon tatarskih razaranja, stvarao je slobodne i kraljevske gradove, a izdavao im je isprave s naročitim pravima i povlasticama. Na tome se temeljila uprava tih gradova, kao i zakonodavstvo i cjelokupni javni život srednjeg vijeka.

Točno takav dokument je i kralj Bela IV izdao Zagrebu 1242. godine nakon što se posavjetovao s tadašnjim banom Dionizom, velikašima i drugim prvacima kraljevstva.

Zlatna bula je dobila svoj naziv po zlatnom kraljevskom pečatu kojim je bila potvrđena. Bula je na latinskom znači metalni pečat, stoga je takav naziv prešao i na samu ispravu. Konkretno, Zlatna bula koja je bila namijenjena gradu Zagrebu, pisana je latinskim jezikom, a na na nju je bio obješen, na svilenoj vrpci, kraljevski pečat sastavljen iz dviju zlatnih pločica, povezanih zlatnim obručem. Na prednjoj strani pečata nalazio se kralj na prijestolju, a na stražnjoj strani grb Arpadovića. 

Sve isprave sa zlatnim pečatima mogli su izdavati isključivo vladari, što su činili samo u iznimno važnim prilikama i poslovima koji su od velikog političkog i pravnog značenja.

Zagrebački zlatnu bulu sastavio je, i pisao, kancelar na mađarskom kraljevskom dvoru – stolnobiogradski prepošt Benedikt. Sama bula je izdana kod Verevče, za koju neki misle da je Virovitica, dok drugi tvrde da je Veroecze u novigradskoj županiji u Mađarskoj.

Zlatna bula, dodijeljena gradu Zagrebu 1242. godine, temeljni je zakonik srednjovjekovnog Zagreba, čiji se pravni sadržaj uglavnom bazirao na običajnom pravu kojeg je kralj građanima Gradeca dao u obliku privilegija kao slobodnog kraljevskog grada, ali je sadržavao i obaveze koje su građani morali ispuniti.

Druge objave

Lice Grada postaje hrvatski portal: nakon 10 godina Zagreba stižu priče iz cijele Hrvatske

Priča Lice Grada nastala je sada već davne 2013....

Kako je legenda o kralju Beli IV. i koprivama izgradila identitet grada Koprivnice

Smještena u sjeverozapadnom kutu Hrvatske, Koprivnica je grad bogate...

Kako je Rovinj od otoka postao poluotok: povijesni preokret koji je definirao identitet grada

Smješten na zapadu istarskog poluotoka, Rovinj je danas među...

Podzemni tuneli ispod Bjelovara iz 18. stoljeća: legenda i povijesna istina vojnog grada

Bjelovar, grad u središnjoj Hrvatskoj, prepoznat je po bogatoj...

Kako je Trogir postao filmski dvojnik Venecije i Qartha: povijesni grad u ulozi pozornice

Trogir, smješten na malom otočiću između kopna i otoka...

Pročitajte i ovo:

Danas se obilježava rođendan Vladka Mačeka, „hrvatskog Ghandija“

Politika me začudo nimalo ne zanima. Taj podatak je čudan svima koji me po prvi puta upoznaju. Pogotovo kada saznaju da sam povjesničar po...

Park u centru grada koji je ime dobio po ribnjacima

Uz istočne zidine Kaptola proteže se park Ribnjak. Park je ime dobio po biskupskim ribnjacima, koji su se ovdje nalazili sve do 19. stoljeća....

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti na razglednici iz 1904. godine

Između parka Zrinjevac i Trga Josipa Jurja Strossmayera smjestila se palača Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – skraćeno HAZU. Palača HAZU je slobodnostojeća dvokatna palača...