Nove Zagrebulje: O kavama i Quahwi

Ja sam kavopija par ekselans, što se kaže. Bez crnog napitka ne pričam, ne mislim i ne kročim u dan. Jedini put kad sam otišla van bez kave umalo sam se onesvjestila u tramvaju. Naravno, doručkujem istovremeno, zobene pahuljice sa svim živim (i smrznutim) voćem, da ne mislite da promoviram samo ovisnost o kofeinu.

Kao konzument kave koji Francku, Nescaffeu i sličnima ostavi mjesečno jedan oveći dio skromnog studentskog budžeta, imam … visoka očekivanja? Ne previsoka. Ali, ako već pijem kavu vani, hoću: kavu kakvu sam naručila (nije svejedno kakvo je mlijeko), dobar okus,  pristojnu šalicu (bez tuđeg ruža na njoj), ugodan ambijent te nasmijanog i ljubaznog konobara.

Najkritičnija stavka je zapravo ovaj dio s konobarima. Naletim na jednog nasmijanog i ljubaznog valjda svake prijestupne. Znam, posao nije lagan, hodala sam i ja u tim cipelama. Ljudi su naporni, šefovi znaju biti teški, smjene duge, aparat na aparatima. Ali ipak – gosti su ti koji ti daju plaću. I baš tvoj osmijeh ih može natjerati da zaborave da si pogriješio mlijeko, da stol ne blista od čistoće i da je kava previše vodna. Može, kaže ti žena koja je učila raditi kavu, na svojim greškama, više od petnaest dana. U međuvremenu je stvar rješavala šarmom, većinom. Nikad agresijom prema gostima. Jer nije način…

Foto: Ivana Granić

O iskustvu koje me natjeralo da napišem ovu crticu radije ne bih u detalje. Ali nedavno, jedne nedjelje večer, izašla sam sa zaručnikom i prijateljima do jednog od ”najboljih mjesta u gradu”. Dočekao nas je konobar koji nam prvo nije dao sjesti na mjesto koje ”čuva za prijatelje”, a onda nam je naprasito priopćio da slijedi privatni party te da je najbolje da odemo. Ne, nismo vidjeli privatnu zabavu, vidjeli smo ljude koji piju kavu, vino… Baš kao što smo i mi htjeli. Ali … mislim da mu dvije studentice i njihovi dečki nisu izgledali dovoljno… elitno? Da, ne uklapaš se u kalup idealnog posjetitelja, idi van, ostavi mjesto za punije džepove. Možda vama ne zvuči strašno, ali meni je dovoljno da više nogom ne kročim tamo. Unatoč umobolno dobroj kavi.

A sad promjena perspektive. Ima jedno novo mjesto na kojem sam našla sve što od kave tražim. Zove se Quahwa, nalazi se u Teslinoj. Ambijent je predivan, blago postindustrijski štih, a opet dovoljno vintage. Baš po mom ukusu. Konobari rade punom parom, ali ne gube šarm i ljubaznost. Obrađuju kavu pred tobom i pritom izgledaju kao da se dobro zabavljaju. A kava… komad Raja, subotom jutro, malo dalje od prenapučene špice za koju nikad neću biti dovoljno dobro odjevena. Za Quahwu sam baš taman. Već njušim svoje omiljeno kavomjesto za ovu godinu. Za jednu top listu koju vam spremam. Do tada, lijep pozdrav, odite u Quahwu!

Foto: Ivana Granić

O autorici kolumne: Ivana Granić studentica je prve godine diplomskog studija talijanskog jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. S obzirom da u Zagrebu živi tek nekoliko mjeseci, kolumna Nove Zagrebulje mjesto je sakupljanja dojmova iz njenih lutanja i znatiželjnih pohoda. Netaknuta predrasudama ili visokim očekivanjima, kolumna prikazuje lice istog grada iz drugačijih očiju.


Druge objave

Lice Grada postaje hrvatski portal: nakon 10 godina Zagreba stižu priče iz cijele Hrvatske

Priča Lice Grada nastala je sada već davne 2013....

Kako je legenda o kralju Beli IV. i koprivama izgradila identitet grada Koprivnice

Smještena u sjeverozapadnom kutu Hrvatske, Koprivnica je grad bogate...

Kako je Rovinj od otoka postao poluotok: povijesni preokret koji je definirao identitet grada

Smješten na zapadu istarskog poluotoka, Rovinj je danas među...

Podzemni tuneli ispod Bjelovara iz 18. stoljeća: legenda i povijesna istina vojnog grada

Bjelovar, grad u središnjoj Hrvatskoj, prepoznat je po bogatoj...

Kako je Trogir postao filmski dvojnik Venecije i Qartha: povijesni grad u ulozi pozornice

Trogir, smješten na malom otočiću između kopna i otoka...

Pročitajte i ovo:

Važnost zagrebačkih obrambenih zidova za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata

Pri izgradnji Gradeca, nakon što je kralj Bela IV općini dodijelio Zlatnu bulu, javljaju se tipična obilježja arhitekture srednjovjekovnog grada, ali i neka druga...

Pogled na Medvednicu s visokih 1.114 metara nadmorske visine

Ako uzmemo u obzir da se Radiotelevizijski toranj Sljeme nalazi na 1031. metru nadmorske visine, a vidikovac na 83. metru tornja, možemo slobodno reći...

Otvorenjem Tunela Grič Zagreb je proširio svoju bogatu turističku ponudu

Bogata zagrebačka povijest još je jednom oduševila, ovaj put otvorenjem Tunela Grič u samom centru grada. Tunel u teoriji spaja Mesničku i Radićevu, no...