Semestar je već mahnito uzmakao, a stvarnost mi i nije bila izuzetno inspirativna. Ništa što bi me potaknulo da pomaknem vlastite granice. Ili barem granice prostora između kuhinje i sobe u studentskom domu. Kofeina i kavana previše, vrijeme prehladno za duge šetnje, a nisam baš strpljiv tip za kino. Srećom, vremena za guglanje je ipak ostalo. Tu sam pronašla i svoju novu avanturu – Escape room. Escape oblici zabave već su duže vrijeme popularni u svijetu, a usudim se reći da je trend ludih soba dobro zahvatio i Zagreb.
Ako dosad već niste čuli, riječ je o timskoj igri u kojoj vas zatvore u sobu pa, kroz logičke i fizičke zadatke, s vašom ekipom tražite izlaz. Na prvu rečenicu, ne zvuči kao zabava života. Ali uistinu jest. Brzo sam skupila ekipu i odabrali smo Escape Art Room u neposrednoj blizini Branimir centra. Slobodan termin se brzo našao i vrijeme za Escape avanturu je stiglo!
Po dolasku u prostoriju, preljubazna ekipa nam je na odabir ponudila dvije sobe – Robin Hooda i Drakulu. Drakula i nije baš moj idealni oblik zabave pa smo radije odabrali spašavanje krune engleskog kralja u sobi Robin Hooda. Tim ljudi koji tamo radi prvo nas je osvojio mini varijantama raznih Kinder slastica, a onda nas prepustio našoj sreći u srednjovjekovnoj sobici s lučima, mačevima, latinskim natpisima i lukovima.
Osjećaj je ravan upadanju u priču. Postali smo likovi. Hodaš po igrici, virtualan si. Sve što se događa izvan te sobice prestaje biti tvoj svijet. Stvarnost je fantastično deformirana, a sve što si iz nje ponio je tvoja ekipa s kojom moraš komunicirati, surađivati i učiti. Zadaci su bili pravi izazov za mozak, ali više je glava uvijek pametnije od jedne.
Znam da je bilo dobro kada imam poteškoće s prenošenjem doživljaja u riječi. A ovaj put je jako teško opisati količinu adrenalina i avanturističkog duha koji me omamio. I ta razina nestvarnosti koja rađa opijenost trenutkom. A najbolji je dio odsutnost svake tehnologije i prilike da iluziju uništiš tipkanjem na mobitelu. Iz ovog razloga i nemam slike. Zaboravila sam hashtagove i instagramiranje, poruke i pozive. I nakon nepunih sat i pol izašla kao nov čovjek. Nov novcat, mentalno oporavljen i hrabar čovjek koji je upravo spasio englesku krunu.
A refleksije koje su nastupile kasnije bile su fantastična samospoznaja. Prepoznala sam ja cijeli svoj svijet u toj sobi. Zar nemam misiju i ovdje vani? Zar nisam mali ratnik svaki dan? Ako je Escape room avantura u odnosu na život u cjelini, zar nije život u cjelini izuzetno čudesna avantura u odnosu na onostranost? Jedna nepredvidljiva avantura, kao tajne karte u srednjovjekovnoj sobi. Jedna neponovljiva avantura, kao spašavanje krune koje je zabavno samo jedan put. Jedna avantura u kojoj prolaziš teška iskušenja, kao čitanje iz naopakog ogledala u srednjovjekovnoj sobi. Jedna avantura u kojoj treba hrabrosti, da ne kažem jednu staru poslovicu. Jedna avantura u kojoj nema čekanja i nema prilike za manjak inspiracije. Jer je strujanje vječno i kretanje stalno. Jučer više nikad neće postojati.
Zahvaljujemo Escape Art – Escape Room Zagreb na ustupljenim fotografijama, te vas pozivamo da saznate sve informacije o njima na njihovoj Facebook stranici.
O autorici kolumne: Ivana Granić studentica je prve godine diplomskog studija talijanskog jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. S obzirom da u Zagrebu živi tek nekoliko mjeseci, kolumna Nove Zagrebulje mjesto je sakupljanja dojmova iz njenih lutanja i znatiželjnih pohoda. Netaknuta predrasudama ili visokim očekivanjima, kolumna prikazuje lice istog grada iz drugačijih očiju.