Cisterciti su u Zagreb došli 1208. godine na poziv hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II, a u istom stoljeću osnivaju cistercitske opatije u Topuskom i Kutjevu, kao i na Dolcu u Zagrebu. Dok se o nekim crkvenim redovima i njihovim posjedima ne zna puno, o cistercitima postoji dosta zabilježenih podataka.
Naime, cisterciti su bili dosta imućni, pa su kao takvi bili i vlasnicima brojnih nekretnina i posjeda, od kojih su dobivali i prihode. U 13. stoljeću, neto prije dolaska u Zagreb, bili su vlasnicima zemljišta u vrapčanskom kraju, te u selu Opatovina, gdje su imali vlastiti samostan i samostansku crkvu Sv. Jakoba (na nestalom otoku na rijeci Savi). Od 1287. godine bili su vlasnicima posjeda Susedgrad.
Veći dio posjeda koji su bili u vlasništvu cistercita pridobiveni su darovnicama.
Osim samostana i crkve Sv. Marije na Dolcu, bili su vlasnicima kuća na Opatovini i kod samih kaptolskih vrata, kao i kupališta i mlinova na potoku Medveščaku, te mesnice pod samostanskom crkvom, zemljišta u Vlaškoj, ali i vinograda u Bukovcu i Vrapču, kao i onog iznad tadašnjeg potočića Ilica.
Cisterciti su imali i posjede preko Save, te u Sv. Heleni kod Samobora, a pod samostanom kraj potoka Medveščaka i naselje svojih podložnika koji su imali zadatak da obrađuju okolne cistercitske zemlje, vrtove i vinograde. Te su kolibe, u kojima su živjeli cistercitski podložnici, bile male kuće prekrivene slamom, a nestale su kada i naselje – 1476. godine kada su dovršene kaptolske utvrde.
Cisterciti su bili vlasnici i kupališta smještenog sjeverno od samostana, i to čak i prije nego što su došli na Kaptol. Od 14. stoljeća redovito su to kupalište davali u najam.
Da je djelovanje cistercita bilo šareno svjedoči i činjenica da su domaćim mesarima iznamljivali svoje mesnice pod crkvom Sv. Marije, kao i kuće na obližnjoj Opatovini. Određene obveze prema cistercitima imali su i neki vlasnici kuća na dijelu Opatovine koji je bio u njihovom vlasništvu, a do nekih su nekretnina dolazili i oporukama.
Cisterciti su na području srednjovjekovnog Zagreba živjeli do kraja 15. stoljeća kada se zbog straha od turskog prodora sele u Sloveniju, gdje se već nalazio njihov samostan.