Kaptolsko je naselje do polovice 13. stoljeća živjelo i vladalo ovim prostorima, bez ikakve konkurencije, sve dok se na susjednom brdu Gradec nije pojavilo novo naselje, pa tako i podjela vlasti i prava, ali i suparništva koja su trajala godinama. S jedne strane, zapadno od potoka Medveščak, bila je svjetovno-gradska vlast, a na istočnoj obali potoka prevladavala je biskupsko-kaptolska.
Stanovnici Vlaške Vesi, na području današnje Vlaške ulice, imali su svoju zemlju istočno od grada. U početku je ta zemlja nosila ime po njima – Vlašćina, kasnije Lašćina. Stanovnici koji su živjeli tamo nisu imali povlastice po biskupskom dokumentu izdanom 1244. godine, te su i dalje bili u podređenom odnosu prema biskupu. Tako da je to stanovništvo, osim uobičajenih davanja i poreza za to vrijeme, moralo ići i na fizičke radove te se nisu smjeli baviti obrtom i trgovinom. Obično su živjeli u zadrugama na čijem je čelu bio seoski sudac, podređen biskupskom španu, a skrbio je za red u selu te pazio da se izvršavaju biskupski nalozi.
Sto godina nakon što je biskup Vlaškoj Vesi dodijelio povlasticu da bira vlastitog suca te tom naselju na neki način dao i određenu nezavisnost, Kaptol je odlučio da na svom teritoriju osnuje svjetovnu nastambu. Razlog je bio vrlo logičan – od praznih zemljišta smještenih sjeverno od kaptolske ulice nije bilo nikakve koristi, a kada bi to područje bilo naseljeno – stvorili bi se prihodi od stanovnika, što u prirodninama što u novcu. Također, dobro bi došlo dodatno ljudstvo u slučaju opasnosti za grad.
Kaptol svoju odluku provodi u djelo 1344. godine kada utemeljuje naselje s položajem slobodne općine čime ono dobiva pravo da samo bira svog suca. Nova se općina u početku zvala Lepa Ves, a kasnije dobiva ime Nova Ves. Novoj Vesi je propisan posebni statut po kojemu je trebala voditi svoju upravu, a njime su bila određena sva njezina prava i obveze, no i dalje su stanovnici tog naselja bili u podaničkom odnosu prema Kaptolu. Zbog takvog odnosa, stanovnici Nove Vesi su morali biti na raspolaganju da brane Kaptol u slučaju napada, te da mu plaćaju o Martinju 40 dinara, te tri puta godišnje (Božić, Uskrs, Stjepanovo) davati darove u prirodninama.
Sva ta davanja su teško padala Novoj Vesi, zbog čega je naseljavanje bilo usporeno i ne onako kako se očekivalo, tako da je Kaptol donio odluku da svi oni koji se nasele na tom području od 1361. godine tri godine imaju oprost od plaćanja martinščine i davanja darova.
Slične povlastice kakve su imale Vlaška i Nova Ves dobiva i novoosnovano kaptolsko naselje Opatovina 1477. godine. Opatovina je bila iznimno bitna za Kaptol zbog strateških i gospodarskih razloga – utvrde oko grada su bile završene, a turska opasnost je pred vratima, zbog čega je trebalo ljudi za obranu i ratovanje. Još jedan bitan razlog leži u tome što je crkva na svom području željela razviti i jaču gospodarsku djelatnost, tako je imala namjeru podjelom povlastica privući što više stanovnika.
Kaptol je Opatovini dao poseban statut kojim je dopustio da svake godine bira četiri prisežnika i vlastitog suca, te je dao obećanje da će sagraditi novu vijećnicu, a stanovništvo na 60 godina osloboditi od plaćanja poreza.
Opatovinski sudac je imao pravo suditi u manjim krivičnim parnicama, dok je za veće bio nadležan isključivo kaptolski sudac.
Kao i Nova Ves i Vlaška Ves, i Opatovina je prema Kaptolu ostala u podaničkom odnosu, te ga je morala priznavati svojim zaštitnikom i zemaljskim gospodarom, a stanovništvo mu biti pokorno.