Nakon burnog perioda 16. stoljeća koje je u Zagrebu i Hrvatskoj obilježen Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom, u 17. se stoljeću pojavljuje nešto drugačije lice Zagreba. Pojavom novih gospodarskih prilika, na Kaptolu i Gradecu se počinje naveliko graditi, ali se i obnavljaju stare građevine.
Podgrađe, tj. prostor današnjeg Trga bana Josipa Jelačića, nije bio u ništa bolje stanju. Sredinom stoljeća je donesena odluka kojom je izvor Manduševac morao stalno paziti čuvar koji bi se brinuo o čistoći, no i dalje se oko izvora znalo naći dosta smeća.
Inače, tadašnja slika Harmice, danas Trga bana Josipa Jelačića, bila je zanimljiva. Na sjevernoj i istočnoj strani tog prostora nalazile su se kuće, uglavnom drvene, na južnoj su strani bili vrtovi i majuri s gospodarskim zgradama. Cijeli je prostor bio velika ledina s vrtovima građana, pa je tako općina u veljači 1641. godine donijela odluku da se vrtovi uklone, a trg pretvori u sajmište.
Odluka sasvim logična: takav prostor je bio puno prikladniji za održavanje sajmova jer je bio pristupačniji i veći od gornjogradskog Trga svetog Marka. Uklanjanje vrtova učinjeno je u istom stoljeću kada se današnji Trg bana Josipa Jelačića počinje nazivati “sajamskim trgom”.
Razglednica s naslovnice je iz 1901. godine.