Dobrodošli u novi tjedni pregled koji nam donosi naš povjesničar Vedran Danko!
01.05.
Na današnji dan 1819. godine u Staroj Rači kraj Bjelovara rodio se Ivan Trnski, hrvatski književnik, prevoditelj i zagonetač. Nakon završene Klasične gimnazije u Zagrebu završio je Školu za upravnoga časnika u vojnoj administraciji u Grazu. Službovao je u različitim gradovima Vojne krajine, izabran je za zastupnika Slunja u Saboru (1865.), 1871. postaje velikim županom bjelovarskim (povukao se s dužnosti zbog političkih nesuglasica).
Bio je predsjednik Matice hrvatske, te je pomogao pri osnutku i davanju imena Matičina lista „Vienac“. Bio je prvi predsjednik Društva hrvatskih književnika, a proglašen je počasnim građaninom grada Zagreba.
Jedan je od najistaknutijih sudionika hrvatskoga narodnoga preporoda, a osobito se istaknuo u razvoju hrvatskoga standardnoga jezika, te versifikacije, zbog čega je nazvan„ocem hrvatske metrike“ (rasprava O hrvatskom stihotvorstvu, Vijenac, 1874.).
Najpoznatija djela su mu: religiozna lirika (Pjesme, 1842.; Kriesnice – I, 1863., II, 1865., III, 1882.), zbirka soneta o ljepotama Plitvičkih jezera (Jezerkinje, 1886.), epska poezija (Sigetski junak, 1866.), pripovijesti i putopisi (Plitvička jezera, 1893.). Kao zagonetač koristio se pseudonimima Skrivnatin (anagram od Ivan Trnski) ili Skrevnatin (anagram od Ivan Ternski).
Zagreb mu se odužio imenovanjem ulice u gradskoj četvrti Maksimir.
Na današnji dan 1890. godine u Zagrebu je održana prva proslava Međunarodnog praznika rada na području Republike Hrvatske. Četiri godine nakon tragičnih događanja u Chicagu, hrvatski radnici istaknuli su svoje zahtjeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1000 radnika naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.
Na današnji dan: Iako se osnivanje samog sportskog društva vezuje uz 20. travanj 1913. godine kada je na osnivačkoj glavnoj skupštini održanoj u blagovaonici Strojarnice osnovan klub kojemu je jednoglasno dan naziv „Viktoria“ ,športski klub Radione kraljevskih ugarskih državnih željeznica u Zagrebu (danas: TŽV Gredelj d.o.o.u stečaju – op.a.) današnji dan 1914. godine se smatra danom osnivanja Željezničarskog športskog kluba Victoria, današnje NK Lokomotiva Zagreb, kada je potvrđen pravilnik (statut) kluba. Od svoga osnivanja Lokosi su više puta mijenjali ime (Željezničarski športski klub „Victoria“ (1. svibnja 1914. – 1919.), Športski klub „Željezničar“ (1919. – ljeto 1941.), Hrvatski željezničarski športski klub „HŽŠK“ (ljeto 1941. – 1945.), Fizkulturno društvo „Lokomotiva“ (1945. – 1946.), Fizkulturno društvo „Crvena Lokomotiva“ (sezona 1946./47.).
Najveći uspjeh bilježi 1952. godine kad je u tadašnjoj Prvoj Jugoslavenskoj ligi klub završio na trećem mjestu iza Hajduka i Crvene Zvezde. U 1.HNL su od sezone 2009./10., da bi najveći uspjeh ostvarila je u sezoni 2012./13. kada je osvojila 2. mjesto, te se plasirala u završnicu Hrvatskog nogometnog kupa.
Na današnji dan 1921. godine u Zagrebu je umro Dragutin Hirtz (Hirc), hrvatski botaničar i zoolog. Zanimljivo je za spomenuti da je imao 16-ero djece, a Zagreb mu se odužio imenovanjem ulice koja spaja Škrlečevu i Štoosovu (blizu Harambašićeve) u zagrebačkoj četvrti Maksimir.
Na današnji dan 1928. godine u Zagrebu je rođena Hermina Pipinić, hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica. Pohađala je glumačku školu u Zagrebu, a od 1948. godine nastupa u Prvom dramskom kazalištu u Zagrebu (danas kazalište Komedija).
Na filmu prvi put nastupila sporednom ulogom u Milionima na otoku (1955.) Branka Bauera, da bi pozornost privukla filmom Cesta duga godinu dana (1958.) Giuseppea De Santisa i Breza (1967.) Ante Babaje. Od ostalih filmskih uloga ističu se one u ratnim akcijskim filmovima Kota 905 (1960.) Mate Relje i Dvostruki obruč (1963.) NikoleTanhofera. Od televizijskih uloga ističu se one iz Gruntovčana kao Špranja (1975.) Kreše Golika i Smogovca kao Melita Vragec (1982.-1997.) Milivoja Puhlovskog.
Na današnji dan 1956. godine u Zagrebu se rodio Davor Radolfi, hrvatski glazbenik, pjevač i skladatelj. Jedan od prvih izvođača temperamentne latino glazbe na ovim prostorima.Kao iznimno cijenjen glazbenik, Radolfi je poznat po vrhunskim koncertima koje izvodi u dvoranama s bandom Ritmo loco, čiji je osnivač i s kojim djeluje punih 26 godina.
Neke od najpopularnijih pjesama koje je snimio tijekom bogate karijere, uključuju i obrade bezvremenskih dalmatinskih i mediteranskih pjesama, a najbolji prijam kod publike imaju uspješnice: Da života imam dva, Kad uistinu voliš ženu, Neka živim kako živim i mnoge druge. Zanimljivo je za spomenuti da je Radolfi nastupio i u jednom poznatom zagrebačkom filmu – Imam dvije mame i dva tate redatelja Krešimira Golika.
02.05.
Na današnji dan 1567. godine u Veneciji je umro Marin Držić, hrvatski pjesnik, dramski pisac, autor političkih tekstova i glumac. Najpoznatija djela su mu: Dundo Maroje,Skup i Novela od Stanca.
Zagreb mu se za njegov doprinos hrvatskoj hnjiževnosti i kulturi odužio imenovanjem avenije (predstavlja jednu od žila kucavica gradskog prometa) i osnovne škole u naselju Trnje.
Na današnji dan 1843. godine Ivan Kukuljević Sakcinski održao je u Zagrebu na sjednici Hrvatskog sabora prvi govor na hrvatskom jeziku.
Na današnji dan 1847. godine otvorena je kavana Palainovka, jedna od najstarijih kavana u Zagrebu i dugo vremena jedini kafić sjeverno od Ilice.
Kavana je izgrađena pored najstarije zagrebačke školske zgrade, nekadašnje Gornjogradske dječačke pučke škole, a danas Zvjezdarnice, na kraju gradske utvrde gdje su nekada stajala Poljska vrata (potkraj prve polovice 19. stoljeća).Nakonrušenja školskoj zgradi pripada gradska kula, nazvana Popov toranj. Ispod njega zapušteni je obronak uređen u gradsku šetnicu, a materijal od srušenih Poljskih vrata iskorišten je za gradnju lokala s terasom. Idejni začetnik i poticatelj gradnje kavane bio je MatijaPallain, bivši upravitelj pošte u Samostanskoj ulici, koji je projekt prepustio arhitektu Felbingeru.
Gotovo cijelo stoljeće kasnije, 1945. godine, lokal je zatvoren, a Vinko Hotko ponovno ga je otvorio sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća. Danas je Palainovka u najmu obitelji Radić, koja ga je preuredili 2013. godine po idejnom projektu Alberta Hrženjaka (tri arhitekta sudjeluju u preuređenju: Krešimir Matas, Vedran Pavlović i Jakov Vidak) u caffe bar.
Na današnji dan 1925. godine u Zagrebu je umro Antun Branko Šimić, hrvatski pjesnik, kritičar i prevoditelj. Iako je živio vrlo kratko, Šimić je uz Tina Ujevića i Miroslava Krležu najistaknutiji hrvatski pjesnik modernizma, a zaslužan za popularizaciju slobodnoga stiha i novih kompozicijskih načela. Također možemo reći da je Šimić zaslužan za definitivnu integraciju hrvatskoga pjesništva u europske književne tokove.
Većina djela mu je objavljena posthumno, a najpoznatija mu ostaje zbirka pjesama Preobraženja (1920., Zagreb) iz koje se svakako izdvajaju pjesme Pjesnici, Opomena, Moja preobraženja, Hercegovina i Smrt i ja.
Grad Zagreb mu se za doprinos hrvatskoj književnosti odužio imenovanjem ulice u gradskoj četvrti Pešćenica-Žitnjak, kao i imenovanjem škole u Gornjoj Dubravi njegovim imenom.
Na današnji dan 1943. godine u Zagrebu je umro Gjuro Szabo, hrvatski konzervator, muzeolog i povjesničar.
Osnovno školovanje i Klasičnu gimnaziju (maturirao 1892. godine) završio je u Zagrebu, da bi kasnije u Beču studirao povijest i germanistiku. Službovao je kao učitelj u Senju, Osijeku, Bjelovaru i Zagrebu. Na poticaj i preporuku Tadije Smičiklasa posjećuje Budimpeštu, Prag, Beč i Nürnberg kako bi se usavršio u području konzervacije i restauracije povijesnih i umjetničkih spomenika. Bio je profesor u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu (1907. – 1910.; 1912. – 1920.). Bio je tajnik Zemaljskog povjerenstva za čuvanje spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji (1911. – 1943.), ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt (1919. – 1926.), te ravnatelj Muzeja grada Zagreba (1928. – 1943.) za čije osnivanje je bio najzaslužniji. Od 1936. postaje dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
Objavio je više od 200 radova s područja povijesti, povijesti umjetnosti i kulture, toponomastike, zaštite spomenika i muzeologije, osobito o spomeničkoj baštini i burgovima sjeverne Hrvatske te povijesti i spomenicima Zagreba. Njegovo djelovanje obilježilo je Zagreb u prvoj polovici 20. stoljeća, a uvelike se protivio arhitektonskom djelovanju Hermanna Bolléa koji nije previše mario za povijesnu baštinu grada Zagreba.
Najpoznatija djela su mu: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920.; Prilozi za građevnu povijest zagrebačke katedrale, Zagreb 1929.; Iz starih dana Zagreba, svezak 1 1929., svezak 2 1930., svezak 3 1933.; Umjetnost u našim ladanjskim crkvama, Zagreb 1930.; Kroz Hrvatsko zagorje, Zagreb 1939. i Stari Zagreb, Zagreb 1941.
Pokopan je na Mirogoju u istoj grobnici s istoimenim šahistom Gjurom Szabom, profesoricom Marinkom Majerski i jednim od najcitiranijih hrvatskih kemičara prof. dr. Zdenkom Majerskim.
Grad Zagreb mu se odužio imenovanjem ulice u gradskoj četvrti Črnomerec.
Na današnji dan 1995. godine u znak odmazde za vojni poraz u vojno-redarstvenoj operaciji Bljesak, pobunjeni su Srbi uz potporu tadašnje JNA raketnim sustavom „Orkan“ s kazetnim punjenjem napali središte Zagreba, te je tom prilikom poginulo sedam, a ranjene su 205 osoba.
Među poginulima je bio Luka Skračić, student prve godine filmske režije, dok je među ranjenima bila hrvatska primabalerina Almira Osmanović i još 16 drugih balerina i baletana koje je napad zatekao u baletnoj dvorani Hrvatskog narodnog kazališta na Mažuranićevom trgu.
Treba spomenuti da su svi ciljevi bili isključivo civilni, te su uz zgradu HNK, spomenuti projektili pali na križanje Vlaške i Draškovićeve ulice, a dan kasnije i na Dječju bolnicu u Klaićevoj, pokraj Hrvatskog narodnog kazališta, na Zrinjevac, te pokraj Doma umirovljenika Centar, na središte grada, ADU, te zračnu luku Pleso.
Grad Zagreb je tim događajima posvetio istoimeni trg ispred Schlosserovih stuba, kao i podizanjem spomen ploče 2010. godine, da bi 2. svibnja 2013. bio otvoren Memorijalni centar granatiranja Zagreba 1991.-1995. u Petrićevoj ulici u Zagrebu.
04.05.
Na današnji dan 1900. godine u Klanjcu se rodio Antun Augustinčić, hrvatski kipar, likovni pedagog, i akademik.
Završio je studij kiparstva u Zagrebu (1924.), da bi kao stipendist francuske vlade boravio u Parizu (1924. – 1926), gdje je studirao i izlagao u salonu francuskih umjetnika i Salonu neovisnih. Njegovi trajni uzori u kiparstvu su: Donatello, Michelangelo i Bourdell.
Postao je dopisni član JAZU (1940.), da bi počasnim članom postao 9 godina kasnije. Bio je redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti (od 1949.), na kojoj je bio i rektor, te je vodio Majstorsku radionicu za kiparstvo (nešto kao poslijediplomski studij), kao Majstor kipar.
Od kraja 1950-ih sve do smrti, 10. svibnja 1979. godine Augustinčić stvara u osami svoga zagrebačkog ateliera gdje nastaju njegova mnogobrojna djela što će u hrvatskoj umjetnosti obilježiti drugu polovicu prošloga stoljeća. Autorovi posljednji ostatci pohranjeni su u podnožju skulpture Nošenje ranjenika ispred Galerije.
Darovnim ugovorom iz 1970. godine sva svoja djela poklonio je rodnom Klanjcu, u kojem je 1976. godine otvorena Galerija Antuna Augustinčića.
Najpoznatija djela su mu: Sarkofag blažene Ozane Kotorske, Kotor, Katedrala sv. Tripuna, 1929.; Spomenik Šleskom ustanku, izvedena je samo središnja konjanička figura Josefa Pilsudskog, postavljena 1991. godine u Katowicama, Poljska, 1936. – 1939., Rudar, Geneva, Švicarska, 1939., Maršal Tito, Kumrovec, 1948., Mir (Jahačica), New York, Sjedinjene Američke Države, 1954., Spomenik žrtvama fašizma – Yekatit 12, Adis Abeba, Etiopija (poklon predsjednika Tita Etiopskom narodu), 1955., Spomenik Seljačkoj buni, Gornja Stubica, 1973. i Nošenje ranjenika, Zagreb, Medicinski fakultet, 1983.
Uz Ivana Meštrovića i Franu Kršinića svakako najznačajniji hrvatski kipar 20. stoljeća.
05.05.
Na današnji dan 1912. godine službeno je otvoren nogometni stadion u Maksimiru. Stadion je izgrađen na poklonjenom crkvenom zemljištu (maksimirska livada i kukuruzište), a na korištenje ga dobiva Hrvatski akademski športski klub (HAŠK). Maksimirski stadion nastao je po nacrtima Branka Domca, a planovi za njegovu izgradnju započeli su u jesen 1911. godine. Stadion je imao drvenu tribinu i mogao je primiti 6000 gledatelja.
Nakon Drugog svjetskog rata na stadion su prenesene drvene tribine sa stadiona Građanskog u Koturaškoj ulici, a arhitekt Ivan Turina je osmislio izgradnju cijelog svetičko-maksimirskog sportskog kompleksa oko stadiona i otada je dom zagrebačkih plavih.
Izgradnja tribina započela je 1952. godine, a projektanti su bili Vladimir Turina, Eugen Ehrlich i Franjo Neidhardt. Atletska staza i zapadna tribina dovršene su 1954. godine, dok je sjeverna tribina izgrađena je godinu kasnije, a nakon nje i zapadni ulaz, blagajna, sanitarni čvor na zapadu, te žičana ograda oko stadiona. 1961. godine postavljena je rasvjeta i izgrađena istočna tribina koja je ujedno natkrivala zapadnu tribinu Igrališta Hitrec Kacian. Izgradnja južne tribine trajala je od 1964. do 1969. godine. Nova rasvjeta uvedena je 1974. godine. Prije uvođenja sjedalica na zapadnu i istočnu tribinu kapacitet stadiona bio je 64.000 gledatelja.
Stadion je dugo vremena bio u tom izdanju, a kroz najveće dorade prošao je tijekom priprema za Univerzijadu 1987., nakon čega je bio nepromijenjen do 1997. kada su na istočnu i južnu tribinu postavljene sjedalice.
Opsežno preuređenje stadiona započelo je 1998. godine, no do današnjeg dana maksimirski stadion nije dovršen.
*Zanimljivo je za istaknuti da Maksimir nikad nije bio pun kao 19. srpnja 1973. godine. Tada je na kvalifikacijskoj utakmici Zagreba i Osijeka za plasman u Prvu ligu bilo službeno prodano 64.138 ulaznica. Do današnjeg dana to je najposjećeniji sportski događaj u Hrvatskoj.
Na današnji dan 1990. godine u Zagrebu je održan 35. Eurosong, na kojem je pobijedio talijanski pjevač Toto Cutugno.
Na današnji dan 2017. godine službeno je otvoren Domovinski most.
Most su projektirale Rajka Veverka i Martina Balić, nakon što je njihov projekt pobjedio na javnom natječaju. Most je dimenzija 860 m x 34 m, izveden je od uzduž i poprijeko prednapregnutog betona, a sastoji se od 13 raspona. Kao najnoviji izgrađeni most preko rijeke Save izgrađen je u sklopu projekta Centralnog uređaja pročišćavanja otpadnih voda Zagreba (CUPOVZ). Povezuje jugoistočni dio grada sa Velikom Goricom, a u budućnosti bi trebao predstavljati jugoistočna vrata glavnog grada. Zanimljivo je za spomenuti da je opremljen efektnom rasvjetom, te da prema prigodi može prilagoditi boje.
06.05.
Na današnji dan 1737. godine u Zagrebu je održano prvo zasjedanje Hrvatskoga Sabora u novoj zgradi na Trgu svetog Marka u Zagrebu.
Na današnji dan 1841. godine u Rijeci se rodio Ivan Dežman, hrvatski liječnik pneumonolog, leksikograf i književnik. Uz njegovog sina se veže jedna od najnesretnijih ljubavnih priča Zageba (onoj između Ljerke Šram i Milivoja Dežmana).
O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.
