Zagreb se kroz stoljeća do današnjih dana postupno razvijao. Gospodarski i društveni razvoj grada kroz 17. i 18. stoljeće bio je popraćen i na urbanističkom planu.
Ipak, svoj najveći urbanistički procvat Zagreb doživljava u 19. stoljeću. Uz dobro poznatog arhitekta Zagreba Hermana Bolléa, veliku ulogu u razvoju Grada pod Medvednicom imao je Milan Lenuci.
Lenuci, poznati hrvatski i zagrebački urbanist, rođen je 1849. u Karlovcu. Realnu gimnaziju završio je 1868. u Zagrebu, a 1873. diplomirao na Visokoj tehničkoj školi u Grazu. Godine 1874. zaposlio se kao podmjernik u Građevnom uredu Gradskog poglavarstva Zagreba, 1878. postavljen je za upravitelja Gradskog vodovoda, 1882. imenovan je gradskim inženjerom, a 1891. predstojnikom Gradskog građevnog ureda. Gradskim nadinženjerom imenovam 1892., a građevnim tehničkim savjetnikom 1896. Umirovljen je 1912.
U prvom razdoblju djelovanja od 1874. do 1891. široka politehnička naobrazba omogućuje mu izrazitu svestranost, koja seže od tehničke organizacije komunalnih službi (vodovod, vatrogastvo, građevna inspekcija) do industrijskog dizajna (tipski model zagrebačkih stuba iz 1883.), arhitektonskog projektiranja i prostornog planiranja.
Od 1883. kao izvjestitelj odbora za izradu nove regulatorne osnove (dovršene 1887.) pretežno je zaposlen urbanističkim planiranjem. Iz tog razdoblja potječu projekti detaljnog uređenja dvaju trgova parkovnog okvira središta Donjega grada, tzv. Zelene potkove ili Lenucijeve potkove.
Lenuci interpretira zamisao kontinuiranog parkovnog okvira donjogradskog središta i predlaže originalan model njegova ocjelovljenja: perivojni trg s dekorativnim parterom u središtu i obodno postavljenim arhitektonskim soliterima. Projekti za uređenje Kaptola, Dolca i Jelačićeva trga iz 1893., 1896., 1904., 1905., 1911., 1912. i 1916. u duhu su historicističkog urbanizma: radikalnom rekonstrukcijom povijesne strukture i probojima širokih ulica u osima najvažnijih arhitektonskih monumenata (katedrale, nadbiskupskog dvora) smjera integraciji tih područja u gradsko središte.
Projektima urbanizacije istočnih područja do parka Maksimira (1905., 1909.) napušta dotad dominantni model strogog ortogonalnog rastera za volju nepravilne ćelijske strukture i provodi njome široku aveniju kojom Donji grad spaja s Maksimirom. Motiv avenije razvedenog profila, s višestrukim drvoredima, pješačkim stazama i kolnicima kao urbanogene kičme javlja se u svim projektima novih područja u ravnici ili potočnim dolinama (ulica od Ciglane do Samoborskog kolodvora iz 1900., ulica Medveščak iz 1906., Zelengajska avenija na mjestu Radničkog dola iz 1910., Miramarska cesta iz 1913.).
Godine 1907. izradio je prednacrt nove generalne regulatorne osnove grada: izmještanjem željezničkih pruga iz središnjeg područja, širokim prstenom prometnica i smještajem industrijske zone s lukom istočno od gradske međe omogućuje harmonično širenje grada Trnjem, sve do rijeke Save. Taj je nacrt sinteza dotadašnjeg Lenucijevog iskustva i vizija Zagreba kao moderne metropole.
Od tehničkih i dizajnerskih pojedinosti koje je ugradio u Zagreb (tipske drvene stube), pa do mnoštva studija i projekata za reprezentativne gradske prostore, dao je snažan autorski doprinos i biljeg gradu. Od historicizma višenamjenskih zelenih trgova i njihove geometrijske sheme Lenuci je doživio stilski razvoj prema secesiji, vrednujući organičkom prilagodbom zagrebačke sjeverne brežuljke (Medvešćak, Malinova ulica itd.) ili gradeći blage zavojite avenije (poput Zvonimirove ulice).
Iako velikih dio njegovih projekata i zamisli nije u potpunosti ostvaren, Lenuci je izradivši prostorni i urbanistički plan Zagreba (1891–1912) postavio temelje urbanog razvoja Zagreba u 20. stoljeću.
Milan Lenuci umro je 16. studenoga 1924. u Zagrebu, a Društvo Karlovčana i prijatelja Karlovca je njemu u čast 2004. podiglo spomen-ploču na kući u kojoj je u Zagrebu do smrti živio (Strossmayerov trg 11). Zanimljivo je spomenuti da u stanu u kojem je živio danas stanuje proslavljeni hrvatski košarkaški trener, Mirko Novosel.
Svakako treba istaknuti da je za njegov doprinos razvoju Zagreba i Hrvatske, Hrvatska pošta 1999. izdala poštansku marku s njegovim likom i prikazom Lenucijeve potkove, kao i dvije prigodne omotnice.
S Lenucijem Zagreb participira u najkvalitetnijem europskom urbanizmu prijelaza devetnaestog u dvadeseto stoljeće. Grad Zagreb se svom prvom urbanistu odužio imenovanjem ulice u gradskoj četvrti Maksimir.
O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.