Četvrtak, 12 prosinca, 2024

Kula Lotrščak: Povijest zagrebačke kule s najljepšim pogledom na panoramu grada

Kula Lotrščak je jedan od najpoznatijih zagrebačkih simbola koji na svoje postojanje podsjeća svakodnevnim pucnjem Gričkog topa u podne. Lotrščak ponosno stoji na rubnom dijelu Gornjeg grada te pazi na cijelo zagrebačko područje.

Tako je bilo i u prošlosti, kada je, prema legendi, pucanj iz Gričkog topa uništio ručak paši koji se nalazio u turskom taboru koji je bio nadomak Zagreba. Zbog straha, Turci su prekinuli opsadu i pobjegli daleko od Zagreba.

Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV svojom se znamenitom Zlatnom bulom, iz 1242. godine, odužio Gradecu za pruženo gostoprimstvo i sklonište pri bijegu od Tatara. Zlatnom bulom, Gradec je proglašen slobodnim kraljevskim gradom, no uz to je došla i obaveza da građani svoj grad ograde zidinama i kulama kako bi se bolje zaštitili.

Nakon gradnje koja je trajala dvadeset godina, utvrde su završene 1266. godine, kada je nastala i kula Lotrščak čija je uloga bila braniti južni ulaz u grad – nekadašnja mala vrata Dverce koja su srušena 1812. godine prilikom uređenja južne promenade, današnjeg Strossmayerovog šetalište.

Kula je dobila ime prema zvonu lat. campana latrunculorum, u prijevodu “zvono lopova” koje je zvonilo uvečer prije zatvaranja gradskih vrata. Nije poznat izgled kule u srednjem vijeku, tek se prema nekim starim crtežima čini da je imala samo dva kata s po dva prozora na svakom katu i četverolisnim krovom. Ulaz u prizemlje bio je na sjeveru i imao je stepenice koje su izvana vodile na prvi kat.

Krajem 16. stoljeća, novi korisnici i nove namjene mijenjaju izgled kule, a najznačajnije promjene datiraju iz 1857. godine u vrijeme romantičkog vala restauriranja srednjovjekovnih građevina. Tada je kula Lotrščak dozidana za dva kata, a na krovu je podignut poligonalni drveni vatrodojavni tornjić.

Vrh kule Lotrščak iz Ilice

Komunikacija između katova, koje prvotno nije bilo, rješena je tako da je na sjevernoj strani prigrađeno zavjito stepenište. Jednom polovinom unutar zgrade, a drugom izvan.

Kula je građena od nepravilnog kamenja, a debljina zidova iznosi 195 centimetara. U prizemlju se nalazi sačuvan široki kružni svod, četvrti kat građen je opekom a zidovi su mu znatno tanji.

Uspon prema vrhu kule

Zbog tadašnje nestašice novca za popravljanje i uzdržavanje, grad je kulu dao u zakup građanima uz obvezu da je i oni održavaju, a u slučaju neprijateljskog napada, građani su morali vratiti kulu gradu za obranu. Iz toga zaključujemo da se kula Lotrščak prilagođavala potrebama vremena.

Od 17. stoljeća, kula je služila kao trgovačko skladište, a u 19. stoljeću neko je vrijeme u njezinu prizemlju bila smještena kavana u koju se ulazilo s južne  strane. Kasnije je kula služila i u stambene svrhe.

Gradska je uprava, potkraj 19. stoljeća, odlučila nabaviti top koji će svakoga dana u podne pucati kako bi se prema njemu mogli ravnati zvonari svih gradskih crkava.

Grički top, smješten u gornjem dijelu kule Lotrščak, prvi put se oglasio na Novu godinu 1877. Tijekom Prvog svjetskog rata bio je zaboravljen, a ponovno se oglasio tek 1927. godine s južnog prozora četvrtog kata odakle se javlja i danas, svakog dana u podne.

Danas je kula Lotrščak sastavni dio Javne ustanove Galerije Klovićevi dvori, a unutar kule možete pogledati fotografsku izložbu o Zagrebu.

Po nama, najljepši dio kule je maleni vidikovac odakle se pruža prekrasni panoramski pogled od 360 stupnjeva prema gotovo cijelom Zagrebu.

Slične objave