U sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u samom srcu Hrvatskog zagorja, na obalama potoka Krapinice smjestila se Krapina – administrativno središte Krapinsko-zagorske županije. Grad danas broji oko 12.000 stanovnika i predstavlja najznačajnije urbano, kulturno i gospodarsko središte zagorskog kraja. Međunarodnu je prepoznatljivost Krapina stekla ponajprije zahvaljujući izuzetno važnom paleontološkom nalazištu krapinskog neandertalca (Homo sapiens neanderthalensis) na brdu Hušnjakovo, koje je 1899. godine otkrio hrvatski paleontolog Dragutin Gorjanović-Kramberger. To je otkriće Krapinu svrstalo među najvažnija nalazišta neandertalaca na svijetu i trajno oblikovalo identitet grada. Uz paleontološko nasljeđe, Krapina se ističe bogatom srednjovjekovnom poviješću, baroknom arhitekturom i živahnom kulturnom scenom koja privlači posjetitelje iz cijele Hrvatske i inozemstva.
Krapinski kraj poviješću seže daleko u pretpovijest, što najrječitije potvrđuje upravo nalazište na Hušnjakovu. Dragutin Gorjanović-Kramberger je tijekom iskapanja od 1899. do 1905. godine na tom lokalitetu pronašao ostatke više od osamdeset neandertalskih jedinki, popraćene kamenim oruđima i životinjskim kostima, a svi nalazi datiraju iz razdoblja starijeg od 125.000 godina. Riječ je o jednom od najbogatijih i najznačajnijih neandertalskih nalazišta na čitavom svijetu, koje je postalo temeljni stup krapinskog identiteta. Na samom lokalitetu danas stoji suvremeni Muzej krapinskih neandertalaca, otvoren 2010. godine, koji na interaktivan i multimedijski način posjetiteljima približava život neandertalaca i proces evolucije čovjeka, privlačeći desetke tisuća posjetitelja svake godine.
Pisana krapinska povijest započinje u srednjem vijeku – grad se prvi put pojavljuje u povijesnim vrelima u 13. stoljeću, a status slobodnog kraljevskog grada stekao je 1347. godine poveljom kralja Ludovika I. Anžuvinca. Ta je povlastica bila iznimno značajna jer je gradu osigurala posebna prava, uključujući održavanje sajmova i određeni stupanj samouprave. Iznad grada i danas stoje ruševine srednjovjekovnog Starog grada Krapine – utvrde koja je stoljećima služila kao obrambeno uporište i upravno središte. Tijekom osmanskih prodora u 15. i 16. stoljeću Krapina je imala zamjetnu ulogu unutar obrambenog sustava, a grad je u tom razdoblju proživio i značajne demografske promjene uzrokovane migracijama stanovništva pred osmanskom prijetnjom.
Kulturna baština Krapine obuhvaća sakralne i svjetovne spomenike iz raznih povijesnih razdoblja. Među najistaknutijim sakralnim zdanjima ističe se župna crkva sv. Nikole – barokna građevina koja dominira gradskim središtem i svjedoči o umjetničkom procvatu zagorskog kraja u 17. i 18. stoljeću. Franjevački samostan s crkvom sv. Katarine također je važan dio kulturnog krajolika grada, a svoje korijene vuče iz srednjeg vijeka. Krapina je nadalje poznata po Festivalu kajkavskih popevki, manifestaciji koja njeguje tradiciju kajkavskog narječja i zagorske glazbene baštine te grad pozicionira kao važno središte očuvanja nematerijalne kulturne baštine sjeverozapadne Hrvatske.
Krapinsko gospodarstvo tradicionalno počiva na spoju industrije, obrtništva i uslužnih djelatnosti. Tijekom 20. stoljeća grad je izgradio zamjetan industrijski sektor, dok u suvremenom razdoblju sve istaknutiju ulogu preuzima turizam – ponajprije kulturni turizam vezan uz Muzej krapinskih neandertalaca i prirodne ljepote Hrvatskog zagorja. Prometna povezanost grada postupno se unapređuje, a Krapina leži na važnim cestovnim pravcima koji spajaju Zagreb s Mariborom i sjevernom Europom. Obrazovni sustav obuhvaća osnovnoškolske i srednjoškolske ustanove, a grad je ujedno i sjedište Sveučilišta Sjever, koje obogaćuje akademski život regije. Krapina danas aktivno ulaže u očuvanje kulturnog nasljeđa i razvoj turističke infrastrukture, pozicionirajući se kao nezaobilazno odredište za sve koji žele upoznati bogatu povijest i tradiciju Hrvatskog zagorja.