Općina Gradec, kao i podgrađe podno gradečkog brežuljka, počinje se nastanjivati nakon izdavanja Zlatne bule 1242. godine kojom je kralj Bela IV građanima dodijelio povlastice slobodnog kraljevskog grada.
I prije 1242. godine na gradečkom brdu postoje naseobine. Oko 1220. godine kanonici naseljavaju gradečko brdo nakon što su napustili Kaptol zbog svađe s biskupom. Nakon tatarskih razaranja, brdo naseljavaju i bjegunci iz biskupske jurisdikcije kao i drugi iz raznih krajeva Hrvatske.
Povlastice slobodnog kraljevskog grada su tada značile mnogo, zbog čega je i Gradec postao mjesto u koje su dolazili mnogi domaći stanovnici, ali i stranci – Nijemci, Talijani i Mađari. Sve te nove stanovnike privukla je sigurnost i stabilnost – karakteristike koje su došle s proglašavanjem slobodnog kraljevskog grada.
Na sjevernom dijelu Gradeca, tj. izvan zidina, oko Popova tornja, u svojim novim domovima nastanili su se kanonici koji su imali kuće čak i unutar gradskih zidina. Kanonici bivaju protjerani kada Celjski preuzimaju Gradec i ruše Popov toranj i sve nastambe okolo.
Nakon smrti Ulrika Celjskog, inače posljednjeg člana te obitelji, kralj Ladislav poveljom iz 1457. godine taj posjed sjeverno od Gradeca vraća Kaptolu, no Kaptol će čekati za povrat tog posjeda do samog kraja 15. stoljeća. U to doba, krajem 15. stoljeća, neki su kanonici čak stanovali untar samih zidina Gradeca gdje su imali svoje kurije a po njima je, pretpostavlja se, i ulica dobila ime – Popovska ulica – današnja Opatička ulica.
Prije tog povijesnog trenutka – izdavanja Zlatne bule – na području Zagreba uglavnom su živjeli Hrvati, no nakon 1242. godine pristižu i brojni stranici koje su privukle spomenute povlastice slobodnog kraljevskog grada. Stranci su često bili samo u prolazu, dok se neki naseljavaju kao obrtnici i trgovci. Iz alpskih krajeva robu na sajmove dopremaju Talijani i Nijemci, a sa sjevernih strana Mađari.
Talijani su uglavnom dolazili iz venecijanskih pokrajina, a bavili su se trgovinom prekomorskih dobara, te su bili poznati kao vrsni zlatari i srebrnari. Nijemci su bili obrtnici, ponajviše postolari, a u novoj domovini ostaju na okupu na lokaciji današnjeg Trga bana Josipa Jelačića (sjeverna strana), zbog čega se taj dio okružen Ilicom – donjim dijelom Radićeve – sjevernim dijelom Trga bana Josipa Jelačića, prozvao Njemačkom ili Šoštarskom vesi.
Kako to obično biva, svi oni su imali svoja imena. Talijani su nazivani Italici ili Gallici, Nijemci Theutonici, a Mađari Hungari.
No, osim tri spomenuta naroda, prvi se put sredinom 14. stoljeća, a možda i ranije, na Gradecu pojavljuju Židovi. U tom periodu ljubljanski Židovi održavaju jake trgovačke veze s Hrvatskom, pa je za pretpostaviti da su baš tim putem došli u Gradec gdje su posjedovali kuće, ali ne i građansko pravo. Na Gradecu se, sredinom 15. stoljeća, čak spominje i domus Judeorum, za što se pretpostavlja da je bio židovski dom.
Židovi su se uglavnom bavili trgovinom, čak su i dvoru posuđivali novce, a za uzvrat su dobivali u zakup carinarnice i mitnice, ili su pak naplaćivali porez i daće – čime su naplaćivali posuđeni novac. Zbog toga su krenule optužbe da iskorištavaju lošu financijsku sliku dvora. Dok god su pomagali kralju, bili su pod njegovom zaštitom. S početkom 16. stoljeća, Maksimilijan I ih je na molbu ljubljanskih trgovaca dao protjerati, nakon čega se tek kriomice pojavljuju na Gradecu.