S postupnim razvijanjem srednjovjekovnog grada, trgovine i ostalih elemenata koji čine grad, tako se na Gradecu pojavljuju i prvi znakovi umjetničke aktivnosti. U starim se zapisima spominje da su na Gradecu u 14. i 15. stoljeću živjeli i djelovali slikari, kipari, glazbenici i zlatari, no do danas je sačuvano vrlo malo njihovih djela. Razlog “gušenju” umjetnosti leži u teškom razdoblju kroz koje je Gradec prolazio a koje je prožeto stoljetnim sukobima s Kaptolom, terorom susedgradskih i medvedgradskih vladara, raznim bolestima i opasnosti od Turaka – što se često navodi kao glavni razlog zašto gradečka umjetnost nije doživjela neki značajniji procvat.
Kroz slično prolazi i susjedni Kaptol. Teška vremena srednjeg vijeka odrazila su se i na umjetničku stranu srednjovjekovnog Kaptola, iako je u vremenskom rasponu od gotovo tri stoljeća sačuvano mnogo vrijednih umjetničkih djela raznih grana, od slikarstva, kiparstva do arhitekture.
Unatoč brojnim nemirima na cijelom području srednjovjekovnog Zagreba, te bolestima i teškim materijalnim prilikama, umjetničko stvaralaštvo ipak postoji, a ono je najnaglašenije u kratkim vremenima mira i blagostanja. Velika većina onoga što je stvoreno usko je vezano uz crkvu i biskupiju – pa se tako diže i ukrašava nova katedrala, minijaturama se ukrašavaju obredne knjige, te se slikaju freske i izrađuju skulpture.
Na kaptolskoj se umjetnosti vide obrisi utjecaja umjetnika iz Italije, Austrije, Njemačke i Češke, a gledajući kulturu općenito – i daljeg zapada, uglavnom Francuske. To je sve očekivano jer su zagrebački biskupi, naručioci i mecene umjetnosti, uglavnom bili stranci te su kao takvi uspostavljali veze sa stranim umjetnicima i pozivali ih sebi.
Kada govorimo o rukopisnim knjigama, najstarije su u Zagreb dospjele prilikom osnutka biskupije 1094. godine, a u Metropolitanskoj se knjižnici čuvaju i druge rukopisne knjige koje su u Zagreb pristigle uglavnom iz inozemstva.
Nedugo nakon izuma tiska, sredinom 15. stoljeća, u Zagrebu se javlja prva tiskana knjiga – bio je to brevijar sastavljen prema obredu zagrebačke stolne crkve, a tiskan je o trošku biskupa Thuza 1484. godine u tiskari u Veneciji. Kada govorimo o tisku, jako je bitno napomenuti da je između 1509. i 1511. godine tiskan prvi zagrebački misal, a tiskati ga je dao građanin Ivan Muer.
U ono je vrijeme Stolna crkva imala vlastitu knjižnicu koja se spominje još u 14. stoljeću, a u njenim inventarima pronalazimo zbirku medicinskih knjiga. Ova se knjižnica po količini i vrsti djela mogla svrstati uz bok ostalim europskim knjižnicama onoga vremena. Knjige su uglavnom bile različitog sadržaja: od pravnog, filozofskog, povijesnog i drugog sadržaja.
Knjižnica Metropolitana, ili Knjižnica stolne crkve, teško je stradala 1396. godine kada su na Kaptol provalili građani s Gradeca i ukrali mnoštvo rijetkih knjiga.
Prema poznatom književnom blagu Kaptola, ali i srednjovjekovnog Gradeca, možemo zaključiti da je u srednjovjekovnom Zagrebu bio razvijen književnoznanstveni rad, a da su nosioci uglavnom bili svećenici zagrebačke biskupije.