Kako su izgledale granice za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata: Ostaci ostataka

Stogodišnji hrvatsko-turski rat započeo je Krbavskom bitkom 1493. godine, a završio je točno sto godina kasnije kod Siska. Turci su pod Sisak došli 15. lipnja 1593. godine, nakon čega je krenula mobilizacija vojske koja bi trebala obraniti Zagreb i Sisak. Nakon pobjede kod Siska, kršćanska vojska se počinje pripremati za osvajanje Petrinje, zbog čega se u srpnju 1593. godine u Zagrebu održava savjetovanje vojnih zapovjednika, te se donosi odluka da se krene na Petrinju. Petrinja je bila izuzetno bitna za tursku vojsku, zbog čega se smatralo da bi poraz Turaka kod Petrinje značio konačni kraj turskim osvajanjima ovih prostora. 

Sljedeće godine, 1594., Turci se polako povlače sa sisačkog područja, a još godinu kasnije gube i Petrinju. Nakon bitke kod Petrinje, 22. rujna 1595. godine, Turci zauvijek prestaju biti prijetnja Zagrebu.

No, za vrijeme najvećeg pritiska turske vojske, slobodni hrvatski teritorij bio je sveden na najmanji opseg, a granice hrvatskog teritorija su se polako pomicale prema zapadu.

Tadašnja raspodjela hrvatskog teritorija bila je kaotična, pa je tako hrvatski teritorij imao čak tri gospodara – Veneciju, Turke i Habsburgovce, koji su vladali tzv. “ostacima ostataka”.

Zahvaljujući turskim osvajanjima, putevi prema moru su bili presječeni, pa je tako, s druge strane, rasla važnost gradova u Slavoniji – prvenstveno Zagrebu i Varaždinu. Zagreb i Varaždin su se nalazili na bitnim trgovačkim putevima koji su spajali zapad s ovim prostorima. Pomicanjem Turaka prema zapadu/sjeveru, tako se i politički život okreće u te predjele zemlje pa tako gradovi, smješteni u tom dijelu države, postaju jako središte života.

Zagreb je bio mjesto gdje su se održavali Sabori, ali i gdje je stolovao hrvatski ban – neposredni zamjenik kralja u novoj habsburškog državi i najviša politička vlast u Hrvatskoj i Slavoniji. Sabori su donosili važne političke odluke koje su bile od velike važnosti pogotovo uzimajući u obzir Turke koji su bili na kućnom pragu Zagreba.

Zanimljivo je da je na takvom jednom Saboru, održanom 7. ožujka 1557. godine, Zagreb prvi put nazvan glavnim gradom Hrvatske i Slavonije.

Druge objave

Tvrđava sv. Ivana – Tanaja: zvjezdasti projekt Antonia Lenija i obrana od 20 000 Turaka 1647.

Tvrđava sv. Ivana poznata kao Tanaja nalazi se na...

Otok Pag i njegov kameni krajolik: zašto je riječ o jednom od fotografski najizazovnijih otoka na Jadranu

Pag je otok smješten u sjevernom dijelu Jadranskog mora,...

Sveti Lovreč iznad Limskog kanala: bedemi iz mletačkog doba i bazilika svetog Martina

Sveti Lovreč (talijanski San Lorenzo del Pazenatico) gradić je...

Tvrđava Topana iznad Modrog jezera: crkva Gospe od Anđela iz 10. stoljeća i platforma za topove

Tvrđava Topana smještena je na klisuri nad Modrim jezerom...

Pročitajte i ovo:

Kuća Miletić koja se odlikuje graditeljsko-tipološkom i urbanističkom kvalitetom

Stjepan Miletić, tadašnji vlasnik zidane uglovnice Opatovina 11/ Skalinska 4, dao je pregraditi dvorišna krila i dograditi sjeverno krilo zgrade prema projektu zagrebačkog graditelja...

Park kneza Zdeslava – Mali park omeđen trima zagrebačkim ulicama

Park kneza Zdeslava je mali park smješten u Gradskoj četvrti Donji grad, a pripada Mjesnom odboru Pavao Šubić. Park je omeđen trima ulicama: Šubićevom...

Postoji nekoliko teorija o tome tko je zaslužan za izgradnju Medvedgrada

Često se znalo povlačiti pitanje tko je zaslužan za izgradnju srednjovjekovne utvrde Medvedgrad na brdu Mali Plazur, smještenom na Medvednici. Prvi odgovor na ovo pitanje...