Zlatnom bulom, koju je Zagrebu dodijelio kralj Bela IV 1242. godine, Zagreb je dobio brojne povlastice, pa tako i povlastice plemića, čime se izjednačio kao gradska cjelina s plemićkom osobom – feudalcem, čime dobiva prava poput pripadnika plemićkog staleža. Zagreb se oslobodio banske, županijske i biskupske vlasti, te je postao kraljev štićenik.
Vodstvo grada preuzimaju gradski sudac i gradski zastupnici, koji su se brinuli za mnoge teme i pitanja oko grada, a činili su gradsku upravu. Obveze i dužnosti gradske uprave, na čijem je čelu bo gradski sudac, bile su opsežne i raznolike, a prije svega, gradska se uprava brinula da se poštuju i čuvaju povlastice, posebno one koje je Gradec dobio izdavanjem Zlatne bule 1242. godine.
U 16. stoljeću upravljanje gradom ostalo je isto kao i u srednjem vijeku, a temelji se na odredbama Zlatne bule. Na čelu uprave i dalje je bio gradski sudac s prisežnicima i zastupstvom koje se biralo svake godine. I izvršni organi su ostali isti: gradski kapetan, bilježnik, kaštelan, blagajnik, poreznici, učitelji, stražari, čuvari gradskih kula i ostalo.
Grad je neposredno bio podređen kralju, ali ima autonomiju i samostalno zakonodavstvo, pa šalje svoje izaslanike u zemaljski i požunski sabor, kao i u županijske skupštine. Grad je kao i ostali hrvatski slobodni gradovi od 16. stoljeća pao pod nadzor Kraljevske ugarske komore.
Gradska općina budno pazi na svoja prava, pa tako kad ih netko ne poštuje, ona traži zaštitu od kralja. Kralj uzima općinu i sve njene posjede de posjedovna prava, ili nalaže banu i svim županijskim službenicima da poštuju njezine povlastice iz Zlatne bule.
U 16. stoljeću su kraljevi Ferdinand i Maksimilijan ponovno potvrdili povlastice Zlatne bule iz 1242. godine. Tako su građani Gradeca sami upravljali svojim prilikama, no u 17. stoljeću puno se toga mijenja.