S postupnim razvijanjem organizacije i samim razvojem grada, a posebno s razvijanjem trgovine koja je bila izrazito bitna za razvoj grada, počela se sve više javljati potreba pismenim građanstvom. Bez osnovnog znanja, čitanja, pisanja i računanja, nije se mogao očekivati napredak srednjovjekovnog grada, zbog čega se sve više počinje nametati pitanje osnivanja gradskih škola.
Iako u Zlatnoj buli Bele IV iz 1242. godine nije bilo spomena škole, vjerojatno se već tada počelo postavljati pitanje školovanja stanovnika. Gradec u početku nije imao posebnu potrebu graditi vlastitu školu, ponajviše zbog tada dobrih odnosa s Kaptolom. Naime, na Kaptolu se nalazila škola još u 12. stoljeću, a koju su mogla polaziti i gradečka djeca, koja su također mogla imati i privatne poduke doma koje su držali svećenici.
No, kada se počinju pojavljivati prvi sukobi Kaptola i Gradeca, gradečka općina više ne može slati svoju mladež da se obrazuje na Kaptol, pa počinje priča o izgradnji vlastite škole. Pretpostavlja se da je prva škola na Gradecu izgrađena u 14. stoljeću, a prvi se put spominje u gradskim računima 1362. godine kada su se morali izvršiti neki popravci na školi, što je financirala općina.
Kao što ne postoji točan zapis kada je škola izgrađena, tako nema niti podataka o lokaciji, ali se zna da se škola u 15. stoljeću nalazila negdje u blizini današnjih Kamenitih vrata, a u gradskim zapisima se nazivala školskom palačom, zbog čega možemo pretpostaviti da je bilo riječ o impresivnoj građevini.
Voditelj škole je bio rektor ili magister schole, učitelj, kojega bi odabrala gradska općina, i postavila ga na jednu ili na više godina. Često bi učitelj bio i gradski bilježnik jer je za obje vrste zanimanja bio potreban čovjek koji je bio vješt s latinskim jezikom. Uz učitelja tu je bio i njegov pomoćnik, često bi to bio crkvenak ili orguljaš, ili jednostavno netko bez pravog znanja, a svoj je posao obavljao za malu školarinu, ili pak u zamjenu za drva i hranu.