U Zagrebu, ali i Hrvatskoj, 16. stoljeće obilježeno je Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom, a sam kraj stoljeća završio je tako da je s 15. na 16. rujna 1590. godine, tri godine prije konačnog završetka Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata, Zagreb pogodio teški potres koji je srušio čak i Medvedgrad, a neki su to shvatili kao poruku da stoljeće završi rušenjem starog i najavom izgradnje novog doba.
Osim na Gradecu, i na Kaptolu se dižu nove i obnavljaju stare i teško oštećene građevine. Tijekom cijelog razdoblja 17. stoljeća vršeni su mnogi graditeljski poslovi, a pogotovo nakon teških požara koji su pogodili grad 1624., 1645. i 1674. godine. U sklopu građevinskih radova tako se proširivao biskupski dvori, radilo se na dijelovima stolne crkve, kao i na kaptolskoj vijećnici i kanoničkim kurijama te na franjevačkom samostanu.
Tadašnju kaptolsku vijećnicu smatralo se jednom od najljepših zgrada izgrađenih u 17. stoljeću u Zagrebu. Vijećnica je građena u periodu od 1674. do 1675. godine na sjevernoj strani trga na mjestu stare vijećnice koja je uništena u požaru 1645. godine.
Položaj nove kaptolske vijećnice je bio odličan – zatvarala je kaptolski trg sa sjeverne strane, a svojim je arhitektonskim detaljima djelovala vrlo slikovito.
Nakon 200 godina stajanja na tom mjestu, srušena je pod izlikom da je nagrđivala taj prostor. Inicijativu je pokrenuo “odbor za poljepšanje grada”, a upućena je gradskom poglavarstvu 1876. godine tražeći da se ukloni. Kaptol je to učinio, a poglavarstvo mu je u ime odštete isplatilo 4000 forinti.