Gradsko kazalište Trešnja prošlo je dalek put od amaterskih dana do jednog od najpoznatijih profesionalnih kazališta za djecu u Hrvatskoj. Početak kazališta vežemo uz društvo “Naša djeca” čiji djelatnici, skloni teatru, okupljaju dječju dramsku skupinu koja je 08. svibnja 1954. godine izvela prvu cjelovitu predstavu “Crvenkapica” Vladimira Nazora, u režiji Nede Kubinek.
Ubrzo nakon uspjeha predstave, dramska skupina prerasta u “Pionirsko amatersko kazalište” sa sjedištem u domu kulture Maksim Gorki u Mošćeničkoj ulici 1, na čijem će mjestu trideset godina kasnije nastati Gradsko kazalište Trešnja, kakvo danas poznajemo.
Pionirsko amatersko kazalište niže brojne uspjehe pa je tako na Prvom festivalu djeteta, održanom u Šibeniku 1958. godine, predstava “Timpetili, grad bez roditelja”, proglašena najboljom.
Važno je spomeuti i prvi cjelovečernji dječju balet “Pinocchio”, s izvornom glazbom Brune Bjelinskog i u koreografiji Silvije Hercigonje, koja će odgojiti naraštaje mladih pjesača u Trešnji.
Osim dramske, u kazalištu djeluju i plesne i glazbene skupine, a pedagoški rad ostat će neizostavna sastavnica Trešnjinih aktivnosti sve do današnjeg dana.
U idućih deset godina, ono što je počelo kao dramska skupina, nastavilo je rasti daleko iznad inicijativnih amaterskih okvira, zbog čega se 1969./70. osniva “Malo kazalište Trešnjevka”, profesionalno kazalište za djecu.
Kazalište je otvoreno premijerom groteske u tri čina “Doktor Jojboli među životinjama”, a režiju potpisuje češki redatelj Jiri Jaroš.
Sedamdesetih godina, direktor kazališta Ivan Šebelić, ostvaruje brojne suradnje s češkim redateljima koji u Zagreb donose crnu tehniku, jednostavan i efektan kazališni trik s pokretanjem osvijetljenih elemenata ispred tamne pozadine.
Kazalište je postajalo sve veće i veće, zbog čega je zgrada postala premala za brojne izvedbe i događanja.
Tih se godina pokreće i “Večernja scena” koja će uspješno djelovati unutar kazališta. Zbog svega toga, potreba za adekvatnom zgradom i scenom postaje sve veća.
Dolaskom književnika Hrvoja Hitreca na mjesto direktora kazališta 1985. godine, napokon se kreće s realizacijom projekta nove kazališne zgrade, za što je angažiran arhitekt Andrija Mutnjaković.
Godine 1986. kazalište napokon dobiva ime po kojem je danas poznato.
Generacije djece odrastaju uz hit-predstave kazališta Trešnja poput “Eko-eko”, “Pepeljuga”, “Dedek Kajbumščak”, “Bijeli jelen”, “Guliver”, “Alan Ford”, “Crvenkapica”, “Grički top” i mnoge druge…
Kazališna zgrada napokon je dovršena 1999. godine i time kazalište ulazi u novo stoljeće u novom prostoru, primjerenom značaju i popularnosti Gradskoga kazališta Trešnja.