U Zagrebu, ali i Hrvatskoj, 16. stoljeće obilježeno je Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom, a sam kraj stoljeća završio je tako da je s 15. na 16. rujna 1590. godine, tri godine prije konačnog završetka Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata, Zagreb pogodio teški potres koji je srušio čak i Medvedgrad, a neki su to shvatili kao poruku da stoljeće završi rušenjem starog i najavom izgradnje novog doba.
Uz brojne radove na Gradecu, koji su krenuli sa službenim krajem Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata, krenula je i gradnja nove gradske vijećnice. Radovi su trajali od 1615. do 1616. godine, i to na mjestu srednjovjekovne vijećnice koja se nalazila na mjestu današnje Gradske vijećnice – na uglu Trga svetog Marka i Ćirilometodske ulice, nekada Gospodske ulice.
Kao i većina građevina na tadašnjem Gradecu, i Gradska vijećnica je bila pokrivena šindrom. Šindra je krovni pokrivač od cijepane jelove ili hrastove daske kojima se pokrivaju kuće, ili bočne strane kuće s jedne strane po dužini ižlijebljene, s druge istanjene.
Stara gradska vijećnica se spominje dva puta u 17. stoljeću – 1656. i 1659. godine – kada govorimo o načinu pokrivanja krova. Pretpostavlja se da se pokrivala šindrom i nakon požara koji je 1674. godine teško oštetio cijeli grad, a gorjela je opet i u požaru 1706. godine.