Gradec je zbog neimaštine u ratnom 16. stoljeću često molio za oprost od plaćanja poreza

Gradec je svoje najbolje dane živio nakon 1242. godine kada je kralj Bela IV grad proglasio slobodnim kraljevskim gradom, no češća su bila teška vremena. Svakako jedan od najtežih perioda za Zagreb je 16. stoljeće koje je obilježeno Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom.

Gradec je bio u mnogim sporovima s kraljem, banom i Kaptolom zbog naplaćivanja poreza i brojnih zahtjeva za plaćanjem drugih davanja prema raznim stranama. Gradečka je općina često bila u iznimno teškom položaju zbog redovitih davanja, pogotovo kada su u pitanju bila izvanredna ratna davanja. U ratnim su vremenima mnogi ovoj zemlji uzimali sve ono što joj je preostalo, nemilosrdni su bili i ban i kralj, a štedjeli ju nisu niti mitničari i tridesetničari. Zbog toga svega Gradec se često upuštao u molbe da mu budu oproštena razna davanja.

Izvanredni porez, nazvan dica subsidium, najprije je iznosio 400, a kasnije je slobodnim kraljevskim gradovima povišen na čak 1.000 forinti, što je za Zagreb bio prevelik iznos. Iz grada su se uporno slale molbe, dok bi kraljevi s nadvojvodom iz Graza uporno slali opomene da se namire obveze. Slično se događa i s državnim porezom koji se ne plaća na vrijeme zbog čega ga utjeruju Ugarska komora i kralj.

Zbog iznimno neugodne situacije za Gradec, općina je sastavila izaslanstvo koje je uputila u Beč da pokuša ishoditi oprost ili u najmanju ruku sniženje poreznih davanja. Protiv poreza se prosvjedovalo i u Saboru, a 8. svibnja 1600. godine Gradec je zajedno s Varaždinom, Križevcima i Koprivnicom tražio od Požunske komore da joj se oproste ili smanje porezi.

Gradečka je općina prema Beču često odašiljala molbe u kojima je tražila ukidanje ili barem smanjenje brojnih poreza. Kralj je često izlazio u susret uzimajući u obzir neimaštinu gradečke općine, te bi poreznu kvotu smanjivao od 1.000 pa čak sve do 500 forinti. Osim smanjenja tog poreza, kralj je nalagao Ugarskoj komori da zbog istih razloga (siromaštvo općine) traži od Gradeca samo polovicu propisanog poreza. Naravno, Gradec nije svaki put nailazio na plodno tlo, pa je tako 1596. godine kralj Rudolf odbio molbe Zagreba uz naredbu da se sav porez mora platiti.

Druge objave

Lice Grada postaje hrvatski portal: nakon 10 godina Zagreba stižu priče iz cijele Hrvatske

Priča Lice Grada nastala je sada već davne 2013....

Kako je legenda o kralju Beli IV. i koprivama izgradila identitet grada Koprivnice

Smještena u sjeverozapadnom kutu Hrvatske, Koprivnica je grad bogate...

Kako je Rovinj od otoka postao poluotok: povijesni preokret koji je definirao identitet grada

Smješten na zapadu istarskog poluotoka, Rovinj je danas među...

Podzemni tuneli ispod Bjelovara iz 18. stoljeća: legenda i povijesna istina vojnog grada

Bjelovar, grad u središnjoj Hrvatskoj, prepoznat je po bogatoj...

Kako je Trogir postao filmski dvojnik Venecije i Qartha: povijesni grad u ulozi pozornice

Trogir, smješten na malom otočiću između kopna i otoka...

Pročitajte i ovo:

Pogled na Medvednicu s visokih 1.114 metara nadmorske visine

Ako uzmemo u obzir da se Radiotelevizijski toranj Sljeme nalazi na 1031. metru nadmorske visine, a vidikovac na 83. metru tornja, možemo slobodno reći...

Palača izgrađena 1889. godine za baruna Vladimira Vranyczanyja

Uglovna jednokatna jednokrilna neorenesansna palača sagrađena 1889. godine u Berislavićevoj za baruna Vladimira Vranyczanyja prema projektu bečkog arhitekta Otta Hoffera, a u izvedbi zagrebačkog...

Prema zapisu iz 1368. godine, na Gradecu je bilo 150 kuća: Tko su bili vlasnici?

Kako je odmicalo vrijeme tatarskog pustošenja zagrebačkog kraja, i ponovnog podizanja grada, sve se više osjetio razvoj i samo stvaranje potpuno novog grada. Osim...