Početak stoljetnih sukoba Gradeca i Kaptola možemo povezati s pravom Kaptola da na cijelom zagrebačkom području ubire placovinu i mitnicu, pa tako i unutar gradečkih zidina. To je budilo iznimno nezadovoljstvo gradečke općine, a ono raste kada kralj Kaptolu ustupa i preostalu trećinu svojih prihoda, čime Kaptol postaje jedini vlasnik svih prihoda od plaćanja mitnice i placovine na zagrebačkom području.
U želji da nadomjesti gubitak kaptolskim placovinskim pravom, gradska općina Gradeca oko 1318. godine uvodi nove daće – solmjeru na uvoz morske soli i filjarštinu na živež. Gradec je te namete ubirao i od Kaptola i njegovih stanovnika koji bi dolazili trgovati na gradečki trg. Kaptol se odmah pobunio – prvi razlog je bio taj što je Gradec sebi dao za pravo da uvede novu placovinu, a drugi zato što je ubirao od kaptolskog stanovništva.
Gradska općina se nije obazirala na kaptolske pokušaje ukidanja placovinske pristojbe, zbog čega se počinju rađati brojni sukobi i parnice koje su trajale godinama. Kaptol se, u toj nemoći, okreće kralju, koji donosi odluku da zapovijedi Gradecu da ukine nove namete, što čine i Hrvatski sabor te ban.
Gradec je ignorirao odluke kralja, te i dalje provodi svoje daće, a počeli su i udarati namet na robu kaptolskih trgovaca koji su istu spremali u skladištima na gradečkom području. Nakon nekog vremena, Kaptol posustaje i počinje tražiti neki sporazum. Kaptol i Gradec se dogovaraju da Gradec naplaćuje solmjeru i filjarštinu samo od stranaca, a Kaptolu i dalje ostaje pravo ubiranja placovine na području Gradeca, no to je kratkog vijeka.
Gradecu taj dogovor nije bio povoljan jer bi njime morao odustati i od nekih načela Zlatne bule, a pristao je da kaptolski, ne gradski sud, sudi onim građanima Gradeca koji bi se ogriješili o propise o ubiranju placovine. Također, Gradec je morao obećati da kaptolske građane neće pozivati pred svoj sud. Kaptol je imao dopuštenje da smije slobodno prodavati na teritoriju Gradeca svoje zalihe žita i vina, a da za to ne plaća nikakve daće. Sve navedeno je zapravo bila cijena da Gradec dobije natrag pravo ubiranja solmjere i filjarštine.
No, pravi cilj Gradeca je bio da se u potpunosti oslobodi kaptolskih nameta i ovisnosti o njima u pogledu ubiranja placovine, zato 1333. godine, kada je kralj Robert boravio neko vrijeme u gradu, koristi priliku da bi od njega izmolio dozvolu da uvede novu pristojbu na prodaju žita, soli i vina (koju su mogli ubirati od svih, pa i tako od kaptolskog stanovništva).
Kralj Robert je posebnim pismom dopustio uvođenje nove placovine imena postava, čime je Gradec ostvario dodatne prihode od istovarivanja i skladištenja zaliha robe, vina, zemaljskih plodova i soli na području općine. Gradec je uspio izmoliti ovo dopuštenje od kralja ponajviše zbog toga jer su imali stalne troškove vojske, ali i održavanja gradskih utvrda.
Gradska općina je, dobivši dopuštenje za uvođenje novih nameta, smatrala da je stari ugovor s Kaptolom postao nevažeći, te počinje ubirati pristojbe i od kaptolskog stanovništva, što izaziva nove nesuglasice. Tek krajem 14. stoljeća, ponovno se sklapa novi sporazum koji je glasio da Kaptol neće ubirati mitnicu i placovinu od gradečkih građana, kao i od podanika u njezinim selima, dok Gradec neće naplaćivati tržne daće od Kaptola i njegovih stanovnika.
No, u 15. stoljeću opet dolazi do sukoba, i to opet zbog placovine i maltarine. Kaptol je htio doći do dodatnih prihoda i to ubiranjem placovine na godišnjem Markovom sajmu koji se održavao na Gradecu, koji je od 1256. godine povlasticom kralja Bele bio oslobođen plaćanja nameta. Kako bi se zaštitio, Gradec je tražio potvrdu te odluke od kralja Matije Korvina, što i dobiva 1464. godine, no to nije pomoglo. Naime, vjerojatno zbog opasnosti od prodora Turaka, ugovorom iz 1469. godine Kaptolu je omogućeno da ubire placovinu i za cijelo vrijeme trajanja Markova sajma. Tim novim porazom za Gradec, općina je zapala u još teži i nepravedniji položaj i to unutar svojih vlastitih zidina.
S vremenom se Kaptol postupno povlači s gradečkog tržišta i počinje se odricati prava na njemu, a borbu za pristojbe počinje zamjenjivati borba oko ugleda i prednosti u trgovini.