Na krajnjem jugu Hrvatske, uz obalu Jadranskog mora, nalazi se Dubrovnik – grad poznat širom svijeta po izvanredno sačuvanoj staroj jezgri koja je 1979. godine uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Dubrovnik, kao središte Dubrovačko-neretvanske županije, danas je jedno od najistaknutijih turističkih odredišta u cijeloj Europi i na Mediteranu. S oko 42.000 stanovnika, ovaj grad svojim povijesnim značajem daleko premašuje vlastitu veličinu – bio je to centar nekadašnje Dubrovačke Republike, jedne od najvažnijih državnih tvorevina u povijesti hrvatskog naroda, koja je stoljećima vješto balansirala između velikih sila i čuvala svoju samostalnost sve do Napoleonova vremena.
Grad je osnovan u 7. stoljeću, a prema tradiciji, prvo je naselje nastalo na otočiću Lauzu (lat. Ragusium), kamo su se sklonili žitelji antičkog Epidauruma (današnjeg Cavtata) bježeći pred avarsko-slavenskim navalama. Istovremeno se na kopnenoj strani formiralo slavensko naselje Dubrovnik. Ta su se dva naselja postupno sjedinila zasipavanjem uskog morskog prolaza koji ih je razdvajao – upravo se na tom mjestu danas proteže glavna gradska ulica Stradun (Placa). Tijekom srednjeg vijeka Dubrovnik je bio pod vrhovnom vlašću Bizanta, a između 1205. i 1358. godine priznavao je mletačku upravu. Višegradskim mirom 1358. grad je prešao pod formalnu vlast ugarsko-hrvatskog vladara, ali je u stvarnosti uživao izuzetno visoku razinu samouprave. Upravo tada Dubrovačka Republika doseže vrh svoje političke i ekonomske snage, razvijajući se u važnu pomorsku i trgovačku silu na Sredozemlju. Republika je formalno ukinuta 1808. godine odlukom francuskog maršala Marmonta, prema naredbi Napoleona Bonapartea.
Dubrovačka Republika (lat. Respublica Ragusina) bila je među najdugovječnijim gradovima-državama europske povijesti. Njezin se politički ustroj zasnivao na aristokratskoj republici u kojoj je vlast pripadala vlasteoskom vijeću, dok je na čelu države bio knez biran na mandat od svega mjesec dana – upravo kako bi se onemogućila koncentracija moći u jednim rukama. Neovisnost je Dubrovnik osiguravao umješnom diplomacijom, plaćanjem tributa Osmanskom Carstvu od 1458. godine te razgranatom trgovačkom mrežom koja se širila od Balkana do zapadnog Mediterana. Republika je imala vlastitu zastavu – bijelo polje s likom sv. Vlaha, gradskog zaštitnika – te geslo “Libertas” (Sloboda), koje do danas ostaje jedan od najprepoznatljivijih simbola grada. Dubrovnik je ujedno bio važno kulturno žarište, a dubrovačka književnost na hrvatskom jeziku, s velikanima poput Marina Držića i Ivana Gundulića, čini jedan od najznačajnijih prinosa europskoj renesansnoj i baroknoj literarnoj baštini.
Gradske zidine Dubrovnika spadaju među najcjelovitije i najbolje sačuvane fortifikacijske sustave na starom kontinentu. Proteže se u duljini od oko 1.940 metara i u cijelosti okružuju staru gradsku jezgru, a izgrađivane su u više navrata od 13. do 17. stoljeća. U sklopu obrambenog sustava nalaze se brojne kule, bastioni i utvrde, među kojima se posebno ističu tvrđava Minčeta na sjevernom dijelu, tvrđava Bokar na jugozapadnom kutu i tvrđava Revelin na istočnoj strani. Izvan zidina uzdiže se legendarna tvrđava Lovrijenac, nerijetko nazivana “dubrovačkim Gibraltarom”. Unutar stare jezgre smješteni su brojni spomenici iznimne arhitektonske vrijednosti – Knežev dvor, crkva sv. Vlaha, katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, Dominikanski i Franjevački samostan te palača Sponza, koja je kroz povijest služila kao carinarnica, kovnica novca i skladište. U sklopu Franjevačkog samostana djeluje jedna od najstarijih ljekarni u Europi, neprekidno otvorena od 1317. godine.
Razoran potres koji je zadesio Dubrovnik 6. travnja 1667. predstavlja jednu od najtežih kataklizmi u gradskoj povijesti. Poginulo je nekoliko tisuća ljudi, među njima i tadašnji knez, a većina gotičkih i renesansnih zdanja bila je srušena ili teško oštećena. Upravo stoga današnji Dubrovnik u velikoj mjeri nosi barokni pečat – poslijepotresna obnova oblikovala je urbano lice grada kakvo poznajemo i danas. Katedrala je iznova podignuta u baroknom stilu, a brojne javne i privatne zgrade sagrađene su prema novim stilskim principima. Unatoč golemom razaranju, Republika se uspjela oporaviti i funkcionirati kao samostalna država još gotovo stoljeće i pol.
Tijekom Domovinskog rata Dubrovnik je teško stradao – Jugoslavenska narodna armija opkolila je i bombardirala grad 1991. i 1992. godine. Oštećeno je više od dvije trećine objekata u staroj jezgri, no nakon završetka rata grad je temeljito obnovljen uz potporu međunarodne zajednice i hrvatskih institucija. Danas je Dubrovnik među najpopularnijim turističkim destinacijama u Hrvatskoj i na čitavom Mediteranu, a njegova stara jezgra godišnje privuče više od milijun posjetitelja. Dodatnu svjetsku prepoznatljivost grad je stekao kao lokacija za snimanje serije “Igra prijestolja” (Game of Thrones), gdje je stara jezgra poslužila kao scenografija za izmišljeni grad King’s Landing. Dubrovnik je i domaćin Dubrovačkih ljetnih igara, uglednog kulturnog festivala koji se održava od 1950. godine, a na otvorenim pozornicama unutar zidina i tvrđava publici donosi kazališne, glazbene i plesne izvedbe najviše razine.