Jednim od najtežih socijalnih problema u Zagrebu u 17. stoljeću smatra se proganjanje takozvanih vještica i čarobnjaka. Taj se problem javio još za vrijeme 14. stoljeća, a velike razmjere poprima tri stoljeća kasnije. Naime, vjerovanje u vještice i njihova zlodjela, te samo uvjeravanje da ih treba proganjati, bilo je općepoznato i iznimno snažno u redovima vlasti, a pogotovo u crkvenim redovima i širokim masama.
Osim u vještice, Zagrepčani su vjerovali i u vampire i vukodlake koji se noću šuljaju i vrebaju na osamljenim mjestima i grobljima, zbog čega se nije smjelo putovati noću. Priče o vampirima i vukodlacima nije samo širio i vjerovao u njih neuki svijet, već su to činili i ugledni ljudi.
Unatoč činjenici da je praznovjerje u 17. stoljeću dosegnulo svoj vrhunac, religioznost je isto iznimno prisutna i jaka. Naime, oni koji nisu bili pretjerano religiozni, morali su se pretvarati da jesu jer su postojale obveze za svakoga, pa se pazilo na to tko ne sudjeluje u procesijama, tko se ne ispovijeda i slično.
U Zagrebu su osnivana religijska društva čiji je cilj bio unaprjeđenje pobožnosti, pa tako u Zagrebu postoji bratovština Blažene Djevice Marije Svečne vu Zagrebu i slična udruženja.