Drago Britvić, jedan od najnagrađivanijih autora stihova glazbenih festivala

Pisati. Pisanje za mene predstavlja prenošenje svojih osjećaja, misli i duše na papir. Uz tekstove koje pišem ponekad ponukan maštom i inspiracijom izražavam se stihovima. Pisao sam ih uglavnom mojim djevojkama. Ponekad bih koji stih posvetio i Zagrebu. Ne utaram si da su te pjesme prevelike umjetničke vrijednosti. Ipak, ostaju u meni, na papiru ili skrivene na hard disku mog računala.

Biti pjesnik. Najbolje objašnjenje što su pjesnici pronašao sam u citatu Antuna Branka Šimića, koji je za pjesnike rekao: „Pjesnici su čuđenje u svijetu…“

Zaista je tako. Na ljestvici meni najdražih pjesnika svoje mjesto je zauzeo Dragutin Drago Britvić. Rodio se na današnji dan 1935. godine u Pitomači. Bio je pjesnik, novinar, tekstopisac zabavne glazbe i šansone, te jedan od najnagrađivanijih autora stihova glazbenih festivala

Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatski jezik i književnost s komparativnom. Dolaskom u Zagreb kao noćni čuvar zapošljava se u Gradskom vodovodu, te u to vrijeme objavljuje pjesme i kraću prozu u književnim časopisima i novinama. Osvaja i prve nagrade od kojih su neke „Studentski list“, Radio Zagreb, „Mladost“ i druge. Veliki doprinos hrvatskom pjesništvu Drago Britvić ostvaruje gotovo pedesetogodišnjim radom, povezujući stihove s glazbom u različitim stilovima; popijevci, šansoni, starogradskoj, zborskoj, klapskoj, dječjoj pjesmi, u kazališnom songu, mjuziklu i mnogim drugim žanrovima pop glazbe.

Drago Britvić je bio osoba iznimne stvaralačke snage. Autor stihova koji ulaze u povijest glazbe koju s razlogom znamo nazivati glazbom za pamćenje. Napisao je tekstove za neke od najljepših skladbi na kajkavskom. Pisao je pjesme o Zagrebu u kojima nas vodi ulicama i trgovima. Podsjećao je i na skrovita mjesta koja zahvaljujući njemu i danas tako jasno vidimo.

Autor je svima jako dobro poznatih pjesama Potraži me u predgrađu, Milioner, Trešnjevačka balada, Bicikl, Kad se male ruke slože, Svirci moji, Maslina je neobrana, Pod starim krovovima i mnogih mnogih drugih. Zagreb je opjevao i u Zadnjem fijakeru i Golubovima.

Birtija Pod starim krovovima u Basaričekovoj

Stihovima je nadahnjivao ljubitelje poezije i glazbe, a u teškim vremenima Domovinskoga rata napisao je tekst za pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku.

Njegove pjesme izvodili su mnogi popularni pjevači i glumci (festivali, TV-emisije, recitativi, diskografija). Britvićev rad se mogao vidjeti i u školskim čitankama i pjesničkim antologijama. 1993. godine objavio je prvu knjigu, zbirku odabranih pjesama pod nazivom Bože čuvaj Hrvatsku (Biblioteka hrvatski radio). Iste godine s hrvatskim naivnim slikarom Ivanom Lackovićem-Croatom objavljuje pjesničko-zavičajnu mapu Pušlek domovine i sa slikarom Brankom Bahunekom mapu Za falu kaj smo bili skup – u kojoj se nalaze pjesme povodom 900-og rođendana grada Zagreba.

Britvićev kazališni prvijenac, mjuzikl „Tko pjeva zlo ne misli“ (Alfi Kabiljo), kojeg izvodi ansambl LADO. Više od dva desetljeća surađivao je sa zagrebačkim Histrionima gdje je adaptirao tekstove Tituša Brezovačkog, Marije Jurić Zagorke, Augusta Šenoe, Williama Shakespeara i drugih. Drago Britvić bio je libretist, scenarist, autor stihova te brojnih priredbi i TV emisija.

Bio je i vrstan organizator, posebno predan Festivalu kajkavskih popevki (osnovao ga 1966.), ali i nezaobilazno ime na brojnim festivalima. Radio je na Radio-Zagrebu (jedan od osnivača Drugog programa) i kao urednik na Hrvatskoj televiziji.

Nositelj je Povelje Grada Zagreba koja se dodjeljuje svima koji imaju zasluge za razvoj Grada, unapređenje kvalitete življenja u gradu, te za promicanje ugleda Grada Zagreba u zemlji i svijetu. Također je odlikovan  Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića koja se dodjeljuje za osobite zasluge u kulturi. 2006. godine posthumno je nagrađen Porinom za životno djelo.

Drago Britvić je umro na Božić 2005. godine u 70-oj godini života.

Za pokojne se kaže da žive toliko dugo kao i sjećanje o njima. Stihovi Drage Britvića ostaju zapisani za generacije. Meni osobno najdraži stihovi ikada napisani, s kojima ću Vas pozdraviti su:

„Zagreb je najljepši grad,

Prva ljubav je u srcu mom

Baš kao prijatelj drag,

Vjerno prati me na putu tom…

 

Zagreb je najljepši grad

S njim u srcu se ostaje mlad

I kroz noć i kroz dan pjevam sretan jer znam

Da moj Zagreb je naljepši grad…“


O autoru teksta: Vedran Danko diplomirani je profesor povijesti s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Kao rođeni Zagrepčanin zaljubljen je u svoj rodni grad, njegovu prošlost i sve što On predstavlja. Uživa u zelenilu i prirodi svoga rodnog grada i veseli se svima koji poštuju, cijene i vole Zagreb bilo da tu žive ili su samo u posjeti.


Slične objave