Centar grada Zagreba dijelimo na dvije cjeline – Donji i Gornji grad. Riječ je o dvjema povijesnim cjelinama koje su od iznimne važnosti za grad Zagreb. Počinjemo s najstarijim dijelom grada Zagreba.
Gornji grad
Gornji grad ili Gradec je povijesna jezgra Zagreba koju, baš zbog svog značaja za grad, posjećuju mnogobrojni turisti. Zasnovana u srednjem vijeku, sve do 19. stoljeća činila je, zajedno s Kaptolom, središnje urbanizirano područje grada Zagreba.
Tijekom vremena su ondje izgrađene brojne zgrade kojima se oblikovao njezin današnji izgled. Glavnim trgom Gornjega grada smatramo Trg sv. Marka, nekada mjesto trgovanja, a danas političko sjedište Hrvatske, sa zgradama Hrvatskog sabora, Vlade i Gradske skupštine.
Trgom sv. Marka dominira crkva sv. Marka, izvorno gotička građevina iz 14. stoljeća, kasnije preoblikovana u neogotičkom stilu.
Iz srednjega vijeka sačuvan je monumentalni južni portal s kipovima dvanaest apostola. Portal je nastao pod utjecajem glasovite kiparske radionice Parler iz Praga te predstavlja najznačajnije ostvarenje gotičkog kiparstva u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Krov crkve s povijesnim grbovima Hrvatske i grada Zagreba potječe iz 19. stoljeća, iz velike obnove pod vodstvom arhitekata Hermanna Bolléa i Friedricha von Schmidta. Zvonik crkve je iz baroknog vremena, a godina 1841. godine na njemu označava jednu od većih obnova.
Druga poznata gornjogradska crkva je barokna crkva sv. Katarine (1620.-32. godina), koja se smatra prvom baroknom građevinom kontinentalne Hrvatske.
Dvoranska crkva s bočnim kapelama, u unutrašnjosti je bogato ukrašena štukaturama Antonija Quadrija (1732. godina), a svetište je oslikano iluzionističkom arhitekturom oltara sa scenom „Sveta Katarina i aleksandrijski filozofi“.
Ovo značajno djelo baroknog slikarstva radio je slovenski slikar Krištof Andrej Jelovšek. Crni oltari potječu većinom iz 17. stoljeća, osim oltara sv. Ignacija koji je iz 18. stoljeća, rad znamenitog kipara Francesca Robbe.
Uz crkvu svete Katarine pruža se kompleks bivšeg isusovačkog samostana, izgrađenog u 17. stoljeću te nadograđenog 1980-ih. Danas je ova građevina sjedište galerijske ustanove Klovićevi dvori, gdje se održavaju vrhunske umjetničke izložbe.
Od nekadašnjih samostana, na Gornjem gradu je i samostan sv. Klare, odnosno opatica klarisa, u po njima nazvanoj Opatičkoj ulici.
Zanimljiv je po oslikanim pročeljima. Pretpostavlja se da su naslikani prozori povezani sa zatvorenom funkcijom ovoga ženskog samostana. U samostanu je danas smješten Muzej grada Zagreba, jedan od najbogatijih muzeja u Hrvatskoj.
U Ćirilometodskoj ulici, južno od Trga sv. Marka, nalazi se grkokatolička konkatedrala sv. Ćirila i Metoda, a stoji na mjestu ranije kapele oštećene u potresu koji je pogodio Zagreb 1880. godine.
Projektirao ju je Hermann Bolle, a pošto se grkokatolici služe istočnim obredom, iako su dio katoličke crkve, sagradio ju je u svojoj osebujnoj verziji historicističkog neobizantskog stila. Crkvu odlikuje impresivni ikonostas izrađen od hrastovine, u zagrebačkoj Obrtnoj školi. Dio je grkokatoličkog sjemeništa koje se na Gornjem gradu nalazi od 1681. godine.
Na Gornjem gradu se također nalazi niz baroknih kuća i palača. Najznačajnija među njima je palača Vojković u Matoševoj 9 (1764. godina), u stilu marijaterezijanskog baroka, s vrlo reprezentativnim pročeljem s motivima školjki. Danas je u njoj smješten Hrvatski povijesni muzej.
Od drugih palača ističu se Banski dvori te uz nju palača Rauch (na Trgu sv. Marka 1 i 2), koje su danas jedinstven objekt u funkciji sjedišta Vlade Republike Hrvatske.
U Ćirilometodskoj ulici 3 nalazi se palača Raffay, u kojem se danas nalazi Hrvatski muzej naivne umjetnosti, a u blizini i kuća znamenite hrvatske plemićke obitelji Zrinski (Markovićev trg 3).
Tri vrlo lijepe barokne palače smještene su u Opatičkoj ulici: palača Juršić (Opatička 2), palača Rauch-Sermage (Opatička 6), te palača Bužan (Opatička 8) iz 1754. godine, djelo najpoznatijeg zagrebačkoga baroknog graditelja Matije Leonharta.
U Opatičkoj 10 nalazi se zgrada bivšeg Vladinog Odjela za bogoštovlje i nastavu, nekadašnjeg Ministarstva kulture i prosvjete. U njoj su bogati interijeri (poznata Zlatna dvorana), a ispred je raskošna neobarokna kovana željezna ograda (1894. godine), rad arhitekta Hermanna Bolléa i Obrtne škole u Zagrebu.
Od ostale stambene arhitekture valja spomenuti i ostatke nekadašnje renesansne kuće s crno-bijelom naslikanom dekoracijom (ugao Mesničke i V. Lisinskog), te poznatu ljekarnu u Kamenitoj 9 (pročelje je radio zagrebački graditelj Bartol Felbinger). U toj je kući živio unuk slavnog talijanskog pjesnika Dantea.
Gornji je grad nekad bio okružen zidinama s kulama i nekoliko gradskih vrataa, a do danas su očuvana jedino istočna, tzv. Kamenita vrata.
Na sjevernom dijelu Gornjeg grada je kula Popov toranj, u kojoj je smještena zvjezdarnica.
U zgradi u podnožju kule je legendardna zagrebačka gostionica Palajnovka. Još ćemo spomenuti i poznatu gostionicu Pod starim krovovima (Basaričekova 9), koja radi već desetljećima, a bila je inspiracija za gostionicu K Žnidaršiću u slavnom filmu Tko pjeva zlo ne misli, a koji je dijelom sniman u susjednoj kući.
I za kraj, prekrasna kula Lotrščak, koja je poznati vidikovac s kojeg se pruža prekrasan pogled na Donji grad.
Ispod kule nalazi se Strossmayerovo šetalište te uspinjača koja povezuje Gornji i Donji grad.
Donji grad
Donji grad se smatra urbanim središtem suvremenog Zagreba, a izgrađen je u 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, od kada potječe i najveći dio njegove arhitekture.
Glavni, najveći i najpoznatiji zagrebački trg je Trg bana Jelačića, nekad tržnica, a danas mjesto susreta, stjecište turista i građana te glavni dio pješačke zone centra Zagreba.
Na trgu je poznati spomenik banu Josipu Jelačiću (1866. godina), rad austrijskog kipara Antona Dominika Fernkorna. Izvorno je kip bio okrenut prema sjeveru kako bi simbolički mačem pokazivao prema Mađarima, budući da se ban Jelačić u svoje doba snažno odupirao mađarskoj vlasti. Kip je tijekom komunizma uklonjen te je ponovo postavljen 1990. godine.
Na istočnoj strani trga nalazi se suvremeno oblikovana fontana Manduševac, uz koju najviše vežemo poznatu priču o nastanku Zagreba.
Od značajnijih zgrada na trgu treba spomenuti palaču Kolmar (danas Društvo hrvatskih književnika) s dva tornjića, kuću Rado (1904.-05., arhitekt Vjekoslav Bastl) – remek djelo secesije s kamenim zmajevima na krovu, te kuću Popović (1906.-07., arhitekt Aladar Baranyai), na kojoj su reljefi umjetnika Ivana Meštrovića.
Sa zapadne strane trga izlazi se na Ilicu, jednu od najpoznatijih zagrebačkih ulica koja broji preko 500 kućnih brojeva. Centar Zagreba ima izrazito veliku pješačku zonu koja, osim Trga bana Jelačića i dio Ilice, obuhvaća i brojne okolne ulice nanizane dućanima i trgovinama.
Neke od ulica, poput Bogovićeve, poznate su po terasama kafića, a u Bogovićevoj se ulici nalazi poznata skulptura Prizemljeno sunce kipara Ivana Kožarića, koja je poslužila za zanimljivu suvremenu instalaciju pod nazivom Zagrebački Sunčev sustav.
Južno od Ilice je Cvjetni trg, mali intimni gradski trg francuskog tipa, koji je svoj nadimak Cvjetni dobio po štandovima cvjećara. Na trgu se nalazi kip pjesnika Petra Preradovića te poznati prolaz Oktogon, u zgradi nekadašnje Prve hrvatske štedionice.
Ova zgrada (1898.-1900., arhitekt Josip Vancaš), ima trgovački prolaz karakterističan za srednoeuropske gradove, a zanimljiva je po središnjoj dvorani natkrivenoj staklenom kupolom od vitraja.
Donji grad je također poznat po svom urbanizmu, kojeg karakteriziraju zgrade raspoređene u pravokutne blokove i načelno sijecanje ulica pod pravim kutem.
Ovdje se nalazi jedinstven zeleni pojas gradskih trgova-perivoja, u obliku slova U, nazvan Zelena potkova ili Lenuzzijeva potkova.
Zasnovan prema zamislima urbanista Milana Lenuzzija u drugoj polovici 19. stoljeća, predstavlja najveće i najznačanije urbanističko-hortikulturno ostvarenje u hrvatskoj gradogradnji.
Perivoji su većinom oblikovani kao kombinacija francuskih vrtova s cvjetnim parterima i engleskih šumovitih parkova, a okružuju ih velike javne i privatne zgrade.
Najstariji od parkova je Zrinjevac, sa stoljetnim platanama i glazbenim paviljonom u sredini.
Sjeverno od Zrinjevca se ističe zgrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u stilu neorenesanse (1884. godine, arhitekt Friedrich von Schmidt), u kojoj je Strossmayerova galerija starih majstora.
Na istočnoj strani trga su zgrada Ministarstva vanjskih poslova te Županijski sud u Zagrebu, a na sjevernoj Vrhovni sud Republike Hrvatske. Sa zapadne strane su reprezentativne historicističke zgrade: palača Vranyczany u kojoj je Arheološki muzej u Zagrebu, te palača Medaković s poznatom kavanom Lenuci i stropovima na katu koji su oslikani arabeskama.
Na obližnjem Trgu Josipa Jurja Strossmayera nalaze se iznimno raskošne zgrade s bogatim pročeljima, poput neorenesansne palače Vranyczany (1882.-83., arhitekt Otto Hoffer) u kojoj je Moderna galerija.
Tu su i palača Priester (danas Odsjek za povijesne znanosti HAZU) i Hotel Palace, obje s kraja 19. stoljeća te djela zagrebačkih arhitekata Lea Hönigsberga i Julija Deutscha, poznatih po gradnjama u neobaroknom stilu. Spomenimo ovdje i kuću Milana Lenuzzija (Strossmayerov trg 11), tvorca Zelene potkove.
Trg kralja Tomislava uređen je kao parterni vrt s fontanom i kipom kralja Tomislava – sa sjeverne strane omeđen je zgradom Umjetničkog paviljona (1897.-98.), a s južne se nalazi Glavni kolodvor.
Od zgrada se također ističu kuća slikara Vlahe Bukovca (1895.-96. godina), te kuća Feller (1903. godina), djelo arhitekta Vjekoslava Bastla u stilu venecijanske neogotike.
Bastl je također projektirao i znamenitu secesijsku kuću Kallina (1903.-04. godina), na križanju Gundulićeve i Masarykove ulice, poznatu po prikazima šišmiša i keramičkim pločicama koje su nastale u tvornici vlasnika kuće Josipa Kalline.
Južni dio Zelene potkove obuhvaća Starčevićev trg sa zgradom Starčevićeva doma (1894.-95. godina) (danas Gradska knjižnica), izgrađenog za političara Antu Starčevića.
Slavni Hotel Esplanade (1922.-24. godina) smješten je odmah uz Glavni kolodvor, a iz povijesti je najpoznatiji po tome što su u njemu nekada odsjedali putnici znamenitog vlaka Orient Express.
Prema zapadu se pruža i zagrebački botanički vrt.
Zapadni dio Zelene potkove čine Marulićev trg, Mažuranićev i Trg Republike Hrvatske.
Na Marulićevu trgu se nalazi secesijska zgrada Hrvatskog državnog arhiva (1910.-13. godina, arhitekt Rudolf Lubinsky), izvorno građena za Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku. I dok je unutrašnjost bogato ukrašena po načelu totalnog dizajna radovima vrhunskih umjetnika i obrtnika toga doba, krov zgrade je poznat po ukrasima u obliku zelenih sova koje simboliziraju mudrost.
Zapadni krak Zelene potkove završava na Trgu Republike Hrvatske, a danas se smatra jednim od najljepših trgova u Zagrebu.
Trgom dominira velebna neobarokna zgrada Hrvatskog narodnog kazališta (1894.-95. godina), sjedište najveće kazališne ustanove u Hrvatskoj.
Zgradu ju otvorio car Franjo Josip I., a projektirali su je Fellner i Helmer, poznati graditelji srednjoeuropskih kazališta.
Ispred zgrade nalazi se Meštrovićeva skulptura Zdenac života (1905. godina).
Na istom se trgu nalazi još i Muzej za umjetnost i obrt, Hrvatski školski muzej te Rekorat Sveučilišta u Zagrebu.
S južne strane su lijepa secesijska zgrada bivše Trgovačko-obrtne komore te zgrada Hrvatskog sokola, danas Akademija dramske umjetnosti.
Istočni dio Donjega grada, van Zelene potkove, većinom je izgrađen u prvoj polovici 20. stoljeća i karakterističan je po modernoj arhitekturi.
Na nekadašnjem Trgu burze, danas zvanom Trg hrvatskih velikana, je monumentalna Palača burze (1923.-27. godine, danas Hrvatska narodna banka), djelo modernog arhitekta Viktora Kovačića.
U blizini je i Trg žrtava fašizma s kružnom zgradom Hrvatskog doma likovnih umjetnika (1938. godina), nastaloj prema zamisli Ivana Meštrovića.
U njoj se danas održavaju izložbe suvremene umjetnosti.