KlasikBurna povijest povijesne medvedgradske utvrde smještene na Malom Plazuru

Burna povijest povijesne medvedgradske utvrde smještene na Malom Plazuru

Tijekom svoje duge povijesti postojanja na južnim obroncima Medvednice, Medvedgrad je proživio razne trenutke o kojima generacije Zagrepčana pričaju.

Nakon što je Bela IV imenovao nekadašnjeg biskupa Filipa ostrogonskim nadbiskupom, upravljanje gradom povjereno je tadašnjem banu Stjepku Šubiću. Tada je Medvedgrad postao vrlo važno uporište u obrani gornje Slavonije.

U narednim godinama, kao vlasnici su se izmjenjivali brojni crkveni i svjetovni vladari: od biskupa, banova pa sve do kralja. Zbog nerazjašnjenih vlasničkih odnosa, Medvedgrad je često bio i predmet sukoba između svjetovne i crkvene vlasti.

S vremenom je Medvedgrad dobio zloslutno i tamno obilježje te je predstavljao strah i trepet ovih krajeva.

Tako se u tadašnjim tajnim kaptolskim pismima naziva prokletim gradom – Maledictum Castrum Medved. Najpoznatija medvedgradska legenda je ona o Crnoj kraljici koja je prodala vragu svoju dušu, a njeni krici odzvajanju u noć. Priča se da je njeno blago zakopano negdje u unutrašnjosti medvedgradskih zidina.

Naime, riječ je o legendi o pravoj povijesnoj osobi – Barbari Celjskoj – ženi ugarsko-hrvatskog kralja Žigimunda Luksemburškog. Celjski su vlasnici Medvedgrada postali 1436. godine, a nakon njih vlasništvo nad utvrdom prelazi iz ruke u ruku nekolicine plemićkih obitelji.

Jak potres, koji je ovo područje pogodio 1590. godine, toliko je oštetio kulu, gradske sobe i kapelu, da je tadašnji vlasnik, Stjepko Gregorijanac, bio prisiljen napustiti utvrdu.

Medvedgradske su se ruševine zatim ponovno našle pod različitim gospodarima, a posljednji vlasnici bili su baruni Kulmer, u čijem je vlasništvu Medvedgrad bio do kraja Drugog svjetskog rata.

Naslovne teme