Ubrzo nakon osnutka biskupije u Zagrebu 1094. godine, biskup gradi vlastiti dvor, a pretpostavlja se da je stajao na mjestu današnjeg, od kojeg je bio značajnije manji. Pretpostavlja se da je bio drven i da je izgorio za vrijeme prodora Tatara.
Novi dvor, još uvijek manji, u jugoistočnom dijelu sadašnjeg biskupskog dvora, podiže biskup Stjepan. Biskupi su u to vrijeme češće boravili na svojim posjedima u okolici naselja nego u samom Zagrebu, a za dominikanca biskupa Augustina Kažotića pretpostavlja se da je stanovao u samostanu u Vlaškoj ulici.
Tijekom srednjeg vijeka nastaju i pojedine kanoničke kurije koje su građene na kaptolskom trgu i kaptolskoj ulici, a uglavnom su bile drvene, zbog čega su često stradavale u požarima i neprijateljskim borbama. Za najstarije kurije se pretpostavlja da su stradale za vrijeme prodora Tatara 1242. godine.
Baš zato što su mnoge uništene kurije često mijenjane novima, izgled naselja se često mijenjao.
Uz prve biskupske crkve i ranogotičke katedrale, biskupskog dvora i kurija, od sakralnih građevina na užem kaptolskom području pojavljuju se i neki samostani i samostanske crkve.
Na početku Nove Vesi, uz Zvonarničku ulicu (kraj kapelice Sv. Dizme), u 12. stoljeću samostan i crkvu su imali redovnici templari. Prema predaji, oboje im je sagradio biskup Prodan, a tamo su živjeli sve do početka 14. stoljeća kada im je red ukinut. Templarska crkva se ruši 1470. godine prigodom podizanja kaptolskih utvrda.
Kod južne strane Katola nalazi se i dominikanski samostan i njegova crkva Sv. Nikole. Prvom polovicom 13. stoljeća, samostan zagrebačkih dominikanaca uživa veliki ugled u crkvenim i svjetovnim krugovima, te je bio nadaleko poznat.
Dominikance je u Zagreb pozvao biskup Stjepan II, a boravili su u Vlaškoj ulici do posljednjih desetljeća 15. stoljeća, nakon čega se sele na Gornji grad. Crkva je stajala do početka 16. stoljeća, a navodno ju je, kao i samostan, ubrzo dao srušiti ravnatelj zagrebačke biskupije i ostrogonski nadbiskup Tomo Bakač, te je njihovu građu iskoristio za gradnju utvrda oko katedrale.
Bitno je spomenuti i dvor “herceškoga veličanstva”, kraljeva zamjenika s vladarskim pravima za čitavo područje Panonske i Dalmatinske Hrvatske, ali i dom hrvatskoga bana i župana zagrebačke županije.
Banski dvori, gdje su stanovali i odsjedali banovi i njihovi gosti, nalazili su se pred stolnom crkvom sve do početka druge polovice 13. stoljeća, kada banovi rezidenciju sele na novouređeni Gradec. Banski dvori na Kaptolu bivaju prazni sve do 1284. godine kada ih kralj Ladislav ustupa biskupu Timoteju. Timotej je dobio dozvolu da na mjestu Banskih dvora, za koje se pretpostavlja da su se nalazili na kaptolskom platou, podigne utvrdu za obranu biskupskog grada. Uz Banske dvore se nalazilo prazno zemljište gdje je ban održavao sabor i suđenja.