Zagreb dok ga još ni bilo – prije 1094.: Otkriven spomenik brončanodobne ostave

Prigodom iskopa temelja zgrade na lokaciji Dežmanova ulica 6, 1949. godine, otkrivena je ostava predmeta iz kasnog brončanog doba. Ostava je tijekom građevinskih radova većim dijelom uništena, no zahvaljujući savjesnim radnicima i inženjerima poduzeća „Udarnik“ dio nalaza sačuvan je i predan na čuvanje Arheološkom muzeju u Zagrebu. Tako su 3200 godina stara igla, koplje, 4 srpa te dva grumena bakra kao sačuvani inventar ostave, a u vidu kopija, iz muzejske čuvaonice išetali na mjesto pronalaska, u obliku spomenika koji će dodatno oplemeniti šarmantnu Dežmanovu.

Brončanodobna ostava je, kao što i samo ime kaže, mjesto gdje su kakvi predmeti istovremeno i namjerno ostavljeni, točnije deponirani, zakopani u zemlju, kao svojevrstan materijalni ili duhovni zalog. Ostava nije sačuvana u punini, tako da su u Muzej dospjeli tek njezini najveći komadi; izduženi lovorasti vrh koplja, 4 srpa, dva grumena sirove bakrene slitine te jedna igla kaneliranog zadebljanog vrata s velikom okruglom glavicom, izgledno funkcionalno-dekorativnog značaja.

Temeljem vrste i oblika predmeta iz ovog ansambla, vjerojatno je kako je ostava zakopana pred 3200 godina, početkom kasnog brončanog doba. Nažalost, kako ostava nije sačuvana u cjelini i unutar šireg arheološkog konteksta, teško je tvrditi je li zakopana iz kakve votivne ili pak profane intencije, je li ju zakopao kakav pojedinac ili zajednica koja je obitavala na prostoru Gornjeg Grada. Moguće je kako je zakopana iz votivnih razloga, moguće je da je zakopana s intencijom ponovne uporabe sirovine, moguće je da su predmeti pripadali pojedincu, ali i da su ukopani kao kolektivni doprinos zajednice čiji identitet ovakva ostava djelomično zrcali. Bilo kako mu drago, ostava danas neminovno odražava pretpovijesno naslijeđe i kolektivnu memoriju prostora. Sačuvana je zahvaljujući savjesti radničke zajednice koja ju je uočila i obavijestila Muzej, a Muzej ju je danas javnim novcem, kao javno dobro, vratio u živući, urbani, javni prostor suvremene zajednice pa je, u tom smislu, ostava nanovo postala ono što je i bila – kolektivni doprinos na opće dobro zajednice podno obronaka Medvednice.

Muzejska akcija Zagreb dok ga još ni bilo – prije 1094., svojevrsna je inverzija u kojoj muzejski originali u vidu svojih kopija, izlaze iz muzejskih vitrina na ulice grada Zagreba dajući urbanim prostorima dašak muzealnosti, a muzejskim predmetima toliko potrebnu vitalnost.

Spomenik je postavljen uz potporu Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo i Turističke zajednice grada Zagreba.

Tekst: Arheološki muzej Zagreb | Fotografije: fotografijezagreba.hr

Druge objave

Omiš – Grad gusara na ušću Cetine gdje povijest, priroda i more postaju jedno

Omiš je gradić smješten tamo gdje rijeka Cetina utječe...

Rijeka: pregled mjesta, povijesti i lokalnih posebnosti

Rijeka predstavlja treći po veličini grad u Hrvatskoj i...

Dubovac – Srednjovjekovna utvrda nad Karlovcem

Stari grad Dubovac uzdiže se na brežuljku iznad Karlovca...

Dvorac Nova Kraljevica – Posljednji i najsuvremeniji frankopanski dvorac na Jadranu

Dvorac Nova Kraljevica uzdiže se na rtu koji zatvara...

Roč: Stara jezgra glagoljice i kulturne baštine

Roč je malo naselje položeno u središnjoj Istri, prepoznatljivo...

Pročitajte i ovo:

3,5 metara visoki spomenik Tinu Ujeviću čiji je autor hrvatski kipar Miro Vuco

U Varšavskoj ulici smjestio se 3,5 metara visok spomenik Tinu Ujeviću. Autor ovog remek djela je hrvatski kipar Miro Vuco. Spomenik je postavljen 1991....

Gdje se u centru Zagreba pojavljuju prva naselja?

U srednjovjekovnim naseljima, na području današnjeg grada Zagreba, postojala je velika opasnost od neprijateljskih napada, tako da su stanovnici poduzimali mnogo toga kako bi...

Kinoteka do prosinca: Okupirani gradovi – Život za vrijeme okupacije

Raznolikost i nepredvidljivost ljudske prirode do izražaja najviše dolazi u izvanrednim okolnostima. Stoga nije neobično da filmski autori inspiraciju za svoje priče često pronalaze...