Općina Ston na Pelješcu i grad Dubrovnik na južnome Jadranu povijesno su povezani dubrovačkim teritorijalnim širenjem na istočnu obalu Jadrana, gdje je Ston činio jedno od ključnih uporišta nad Neretvanskim kanalom i solanskim basenima.
Ston je naselje i općina na Pelješcu s osamnaest naselja (stanje 2006.) te površinom općine 168,7 km²; popis 2021. navodi 2491 stanovnika. Gradske zidine smatraju se drugima po veličini na svijetu, a solana u Stonu najstarija je u Europi. Klima je mediteranska s vrlo toplim ljetima i blagim zimama; ekstremi temperature kreću se od –9,1 °C do 41,5 °C.
Dubrovnik je upravno središte Dubrovačko-neretvanske županije; Stari grad je na UNESCO-ovu popisu od 1979. godine. 1333. godine Dubrovačka Republika ušla je u trajni posjed Stonskog rata, odnosno Pelješca sa Stonom, čime je osigurala kontrolu nad plovidbom oko ušća Neretve i Mljetskim kanalom.
Sol je bila usko vezana uz Ston i šire otočje — solana u Stonu pojavljuje se kao ključno gospodarsko uporište tijekom mletačke konkurencije i osmanske prisutnosti na kopnu. Time Ston postaje ne samo obrambena točka već i industrijski čvor presudan za prihode Republike.
Usporedno čitanje pokazuje razmjere urbana: Dubrovnik kao veliko trgovačko i diplomatsko središte s desecima tisuća stanovnika u povijesnim vrhuncima (u 15. stoljeću Dubrovnik je imao oko 40 000), naspram Stona kao specijaliziranog pelješkog gradića uz zidine i solanu koji danas privlače kulturo-turističko čitanje pomorskoga imperija.
Suvremena administrativna podjela odvaja Ston u zasebnu općinu i Dubrovnik u gradsku jedinicu, ali muzejsko-kulturni narativ i dalje spaja zidine Pelješca s libertas-retorikom dubrovačkih institucija jer obje lokacije dokumentiraju pomorsku kontinuitet državnosti na istočnoj obali Jadrana.