Stari grad Ozalj, odnosno dvorac Ozalj, nalazi se u gradu Ozlju u Karlovačkoj županiji. Srednjovjekovni je grad na klisuri iznad rijeke Kupe kasnije pregrađen u dvorac u 18. stoljeću; građevinski je materijal tesani kamen, a otvoren je za javnost uz Zavičajni muzej. Prvi se put spominje 1244. kada je bio u kraljevim rukama; potom su ga posjedovali Babonći, od 1398. Frankopani, a od 1577., nakon izumiranja ozaljskog ogranka Frankopana, Zrinski.
U grad se ulazi preko mosta koji je do 1821. bio pomičan; ispod mosta stup sa strijelnicama branio je gradski opkop. Ulaznu kulu podigao je 1599. Juraj IV. Zrinski. Od starijeg kompleksa ističu se kula četverokutne osnove (vjerojatno starija obrambena kula), gotička kapela te pravokutna palača Nikole Zrinskoga nazvana žitnica s gotičkim detaljima; nad vratima je natpis iz 1556. Na zidovima su pronađene zidne slike i glagoljski natpisi. Mnoge su dragocjenosti raznesene nakon smaknuća bana Petra Zrinskoga 1671.
Poslije Zrinskih vlasnici su se mijenjali; grof R. Perlas dao ga je temeljito pregraditi dok je kapetan Verneda vodio radove 1743.–1753. U razdoblju 1766.–1872. grad je bio u posjedu Batthyányja; Teodor je nadozidao drugi kat sjevernoga krila i sagradio novi barokni trakt. Kasnije su vlasnici bili Thurn und Taxis do 1928. kada je Družba „Braća hrvatskoga zmaja“ spasila kompleks od propadanja.
U dvorcu je smješten Zavičajni muzej osnovan 1971.; izlošci su vezani uz Zrinske i Frankopane, osobito uz „Ozaljski kulturni krug“ i književni izraz na spoju čakavskog, kajkavskog i štokavskog govora ozaljskoga kraja. Zbirke uključuju hladno i vatreno oružje, pretpovijesne artefakte, crkvene predmete te djela Slave Raškaj, slikarice rodom iz Ozlja.
Pogled na grad s druge obale Kupe i željeznički tunel ispod kompleksa često su motiv fotografija jer naglašavaju vertikalu stijene i integraciju građevine u reljef. Posjetitelji koji kombiniraju Ozalj s dolinom Kupe dobivaju dvostruki doživljaj – muzejski sadržaj unutar bedema i šetnju uz rijeku.