Bjelovar je grad i sjedište Bjelovarsko-bilogorske županije te Bjelovarsko-križevačke biskupije; nastao je planski 1756. godine odlukom carice Marije Terezije kao poligon i sjedište graničarskih pukovnija, s pravilnom kvadratnom mrežom ulica u jezgru. Takav nastanak čini ga jednim od mlađih urbanih centara hrvatskog kontinenta.
Gospodarski identitet uključuje dugotrajnu tradiciju prerade mlijeka i sireva pa se grad popularno naziva „gradom sira“. Sportska povijest bilježi rukometni klub koji je 1972. osvojio naslov europskog prvaka te brojne državne titule. Kulturna posebnost je razvoj zagonetaštva zahvaljujući Zagonetačkom društvu „Čvor“, zbog čega se Bjelovar naziva enigmopolisa – hrvatskom prijestolnicom zagonetaštva.
Geografski je smješten na visoravni između rječica Bjelovačke i Plavničke uz obronke Bilogore, na otprilike 135 metara nadmorske visine, uz ključne prometne pravce prema Zagrebu, Osijeku, Varaždinu i drugim središtima, uključujući projektiranje i izgradnju brze ceste Zagreb – Bjelovar – Virovitica.
Prema popisu 2021. Grad Bjelovar ima 36 316 stanovnika; serije broja stanovnika prate se još od polovine 19. stoljeća, uz mijenjanje teritorija grada kroz vrijeme. Imena Belublathya i Belovarc pojavljuju se u srednjovjekovnim ispravama kao raniji toponimski slojevi prije osnutka modernog naselja.
Arheološki sloj prigrada Ždralovi prepoznat je kao najzapadnije nalazište Starčevačke kulture (Ždralovi facies), što nadopunjuje urbanu povijest starijim kontinuitetom naseljavanja. Time Bjelovar združuje plansku baroknu matricu, industriju i obrtu sireva, enigmografsku tradiciju te starije praistorijske tragove u širem gradskom području.