17. stoljeće u Zagrebu je ponajviše obilježeno izgradnjom novih objekata i obnovom starih koje je nagrizao zub vremena ili su pak oštećeni u 16. stoljeću za vrijeme Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata. No, osim izgradnje, još u 17. stoljeću javlja se težnja drugih zemalja za pripajanjem Zagreba. Tako s jedne strane postoji težnja Beča za ostvarivanjem centralističke i apsolutističke vlasti s krajem, dok su s druge strane Mađari koji žele prevlast nad Hrvatskom.
Kao i u prijašnjim vremenima, i u ovom stoljeću Zagreb je podržavao trgovačke veze sa zapadom. Zagrebački trgovci, izuzev onih iz Ljubljane i Rijeke, dobavljali su raznu robu u Zagreb, ponajviše tkaninu i prehrambene proizvode. Roba je dolazila iz Beča, Graza, Salzburga, Trsta, Venecije, Češke i Moravske.
Ako uspoređujemo način trgovanja na dva susjedna naselja – Kaptolu i Gradecu – prednost u povoljnijim uvjetima trgovanja svakako je bila na strani Kaptola. Naime, trgovci na Gradecu nisu bili skloni na svoje područje primati strane trgovce, dok je na Kaptolu bilo više slobode zbog čega je i sama trgovina bolje napredovala.
U drugoj polovici 18. stoljeća osjeća se jačanje i širenje unutarnjeg zagrebačkog tržišta, i to zahvaljujući proglašenjem Zagreba sjedištem Kraljevskog vijeća, 1776. godine, a kasnije i proglašenjem sjedišta Vrhovnog zapovjedništva Hrvatske krajine.
Tada je, s jedne strane zbog useljenja novog činovništva, vojničkih obitelji i same vojske, nastala veća potreba za određenom robom, zbog čega je porasla prodaja robe, ali se i pojavio veći promet i potražnja za nekim novim artiklima.
Krajem stoljeća trgovina u Zagrebu počela se polako specijalizirati s obzirom na struku, pa je tako porasla i kvaliteta robe jer su stručni trgovci bavili se robom za koju su specijalizirani. U to je doba u gradu poslovalo 40-ak dućana, a bilo je zastupljeno 15 različitih trgovačkih struka.