Cijeli slobodni teritorij Hrvatske i Slavonije, sredinom 16. stoljeća, bio je u konstantnoj opasnosti od prodora Turaka, kao i Zagreb, pa se Hrvatski sabor početkom 1557. godine sastaje u Zagrebu kako bi ponovno vijećao o strategiji obrane te upozorio kralja na opasnost od Turaka. Zabrinutost sabora je bila opravdana jer su, iste godine kada je sabor održan, Turci s četiri tisuće konjanika provalili u Slavoniju i približili se Zagrebu.
Za vrijeme tog prodora Turci su opljačkali samostan i crkvu na Remetama, a isto ponavljaju i 1591. godine, kada iza sebe ostavljaju ruševine. Turke u tom prodoru nije zaustavila niti obrambena kula i utvrdni zid koje je 1485. godine dao sagraditi Matija Korvin baš s ciljem kako bi zaštitio Remete od Turaka.
Kako bi se bolje pripremili na ono što im dolazi, na Gradecu se u siječnju 1592. godine sastaje Sabor kako bi se organizirala obrana grada. Na Saboru se donosi odluka o sveopćem zemaljskom ustanku koji će se aktivirati čim se za tim pokaže potreba.
No, onda su uslijedile vremenske nepogode koje su utjecale na obje strane. Naime, Sava je u jednom trenutku poplavila čitav kraj zbog čega se vojnici sele na brežuljke od Gradeca do Susedgrada gdje čekaju da se podigne most preko Save kako bi mogli krenuti u Turopolje. No, velike kiše s poplavom onemogućile su vojsci put prema Turopolju. Nakon kiša, sredinom prosinca nastupila je prava zima zbog čega pripreme na obje strane počinju jenjavati. Turci su se čak počeli i povlačiti, a ratno vijeće donosi zaključak da se vojska na području Zagreba raspusti i da se vojnici pošalju kućama. Zbog aktualne vremenske situacije, čitave vojne pripreme u drugoj polovici 1592. godine su bile uzaludne.
U strahu od Turaka iz Zagreba mnogi građani bježe prema Kranjskoj i Štajerskoj, zbog čega mnogi domovi ostaju prazni.
Sljedeće se godine opet očekuju Turci na proljeće, kao i prethodne godine, zbog čega se u proljeće na Kaptolu sastaje Hrvatsko-slavonski sabor gdje donosi odluke o oslobađanju Turopolja, propisuje ratnu daću te novačenje pješaka i konjanika.
U svibnju su Turci nastavili sa svojim prodorima prevozeći topove prema Sisku, zatim nastavljaju sa svojim pljačkanjima po Turopolju. Turci napokon pod Sisak dolaze 15. lipnja 1593. godine, nakon čega ponovno kreće mobilizacija vojske koja bi trebala obraniti Zagreb i Sisak. Dva dana nakon što su Turci došli pod Sisak, general Andrija Auersperg sa svojih 300 vojnika kreće prema Zagrebu, a ban Erdody, Eggenberg i ostali prevode svoje čete preko Save i spuštaju se polako prema Turopolju, a pred Sisak dolaze 22. lipnja, tek 7 dana nakon Turaka.
To je bila bitka od ogromne važnosti u kojoj je Hasanpaša poražen od kršćanske vojske, nakon čega polako počinje jenjavati turska opasnost.