Kako su izgledala vremena kada je more prekrivalo područje Zagreba?

Ovaj članak počinjemo u davnim vremenima, kada je veći dio Europe, ali i čitavog svijeta, bio prekriven morem – u mezozoiku koji je trajao 120 milijuna godina. Do povlačenja mora dolazi tek za vrijeme tercijara, koji se smatra starijom fazom novog doba razvitka Zemlje. Za vrijeme tercijara, more se povlači te planinski masivi poput Kavkaza, Apenina, Himalaje, Dinarske planine i Alpa, polako izranjaju iznad morske površine. No, za nas je još zanimljivije da iz mora polako počinje izranjati i Zagrebačka gora – Medvednica.

No, to je tek početak, pa tako i dalje veći dio ovih prostora biva prekriven morskom površinom. S jedne strane bile su Alpe, s druge strane Dinarske planine. Današnja gorja bila su tek otoci, poput Ivančice, Ravne gore, Kalnika, Moslavačke i Zagrebačke gore. Medvednica je bila tek otok Panonskog mora.

Zbog duge prekrivenosti morem, na području nekadašnjeg otoka, danas poznatog kao planinski masiv Medvednica, proizašli su brojni fosilni ostaci riba, morskih puževa, koralja i algi, a bio je i veliki broj različitih vrsta školjki.

Jedno od zanimljivih nalazišta na području Zagreba je Susedgrad gdje je pronađen čak cijeli kostur kita. 

Instalacija u Podsusedu koja podsjeća na kostur kita

U tom periodu, sjeverna Hrvatska je bila pod utjecajem tople klime južnoeuropskih krajeva s ostacima tropske flore i faune. Takvu klimu možemo usporediti s današnjom klimom u području Sredozemnog mora. Zanimljivo je da su na obali tadašnjeg otoka Medvednica rasle palme, magnolije, ali i smokve.

Palma u Martićevoj ulici

Možete li zamisliti da podno Medvednice šetaju slonovi, nosorozi, deve, žirafe i antilope? E pa u tom su periodu točno te životinjske vrste slobodno hodale dijelovima današnjih kvartova koji se nalaze u podsljemenskoj zoni.

Prije nekoliko milijuna godina, sa samim krajem tercijara, Panonsko se more zbog dizanja tla počelo smanjivati, čime se raspadalo u veće i manje morske kotline. S vremenom ostaci Panonskog mora se sele prema istoku, što ostavlja brojna jezera koja su s vremenom nestala zbog obilnih nanosa tekućih voda koja su taložila velike količine šljunka, pijeska i mulja, čime se zatrpavaju jezera.

U ta su vremena Zagrebačka i Samoborska gora činila jedinstveni gorski pojas koji je dijelio sjeverozapadni i jugoistočnog dijela nizinskog područja kojim danas teče Sava.

Druge objave

Ludbreg na križanju Drave i Bednje: dvorac Batthyány, relikvija Krvi Kristove i legenda o središtu svijeta

Ludbreg je grad u Varaždinskoj županiji koji se sastoji...

Grad Pag: stara jezgra poznata po soli i paškoj čipki

Grad Pag, položen na istoimenom otoku u sjevernom dijelu...

Završje: pregled mjesta, povijesti i lokalnih posebnosti

Završje, položeno u sjeverozapadnom dijelu Istre, jedno je od...

Buje na Bujskom brdu: od Parenzanske stanice i Vinograda do granice s Italijom

Buje su grad u zapadnoj Hrvatskoj u Istarskoj županiji;...

Pročitajte i ovo:

Dinamo sudjeluje u UNICEF-ovoj humanitarnoj virtualnoj utrci ”Mliječna staza 2020.”

GNK Dinamo ove će godine biti jedan od sudionika UNICEF-ove humanitarne virtualne utrke ''Mliječna staza 2020.''. U premijernom virtualnom izdanju cilj je prikupiti što više...

Projekt Ilica: Q’ART je spreman za izlazak na Ilicu

Projekt Ilica: Q'ART je kolektivni public art projekt u procesu koji istražuje suvremeno i socijalno nasljeđe povijesnih avangardi, novih i progresivnih umjetničkih praksi, metoda...

Tijek izgradnje jednih od najvažnijih gradskih vrata srednjovjekovnog Gradeca

U izgradnji Gradeca (prilikom ponovne izgradnje grada nakon tatarskog pustošenja tog područja) važnu ulogu ima i izgradnja obrambenih zidova koji su “grlili” cijeli grad,...