U zagrebačkom naselju Granešina, Dubrava, smjestio se Grad mladih, koji je nekada nosio naziv “Pionirski grad”, ili “Pionirac”, kako vam draže.
Riječ je o vrijednom gradskom prostoru koji je već neko vrijeme na aparatima, a nekad je bio vrlo vrijedan primjer poslijeratnog urbanizma Josipa Seissla te arhitekture Ivana Vitića i Marijana Haberlea.
Izvorno je projektiran i zamišljen na dalekoj periferiji tadašnjeg Zagreba, a danas je u potpunosti integriran u tkivo tog dijela Zagreba.
Izgradnja tadanšnjeg Pionirskog grada u Zagrebu započela je 1948. godine, a službeno otvaranje održano je tri godine kasnije – 1951.
Pri planiranju, osnovni ciljevi bili su privremeni boravak oko 400 djece, u starosti od 10 do 14 godina, te omogućavanje odgoja, učenja i druženje u, za njih posebno, uređenom gradu.
Na rasporedu su imali stambenu zonu, restoran, hotelski smještaj za goste grada, Dom kulture s dvoranom, biblioteku i čitaonicu, Dom tehnike, park kulture s prostorima za glazbu, kiparstvo, slikarstvo, glumu i ples itd…
Lokacija Pionirskog grada izabrana je iz više razloga, a sami autori ističu kako je bitno da grad bude smješten u “izrazito lijepoj okolini, životopisnoj i raznolikoj, u klimatski zdravom kraju”, riječi su Seissela i Vitića.
Prostor današnjeg Grada mladih značajan je ponajviše zbog načina uklapanja u prirodni krajolik, a arhitekt Seissel osobitu pažnju obraća krajoliku u kojem se kompleks podiže. Seissel je cijeli projekt prilagodio zatečenim zelenilom i nepravilnim terenom.
Nakon veće intervencije 2003. godine, prostor se koristi kao izletište, tj. kao škola u prirodi, a u obnovljenim paviljonima pruža se usluga hostelskog smještaja.