Jedan od najsnažnijih obilježja srednjovjekovnog Zagreba su svakako stoljetne borbe između Kaptola i Gradeca. Napetosti između ove dvije općine se osjete od samog početka. Razvoj Kaptola je počeo utemeljenjem biskupije 1094. godine, dok Gradec raste nakon izdavanja Zlatne bule 1242. godine.
Jedan od sporova Kaptola i Gradeca, ali i velika prednost Kaptola u njihovim sukobima, svakako je bio Popov toranj, smješten tik do sjevernih vrata Gradeca. Gradnja tih vrata je naišla na problem jer to zemljište nije bilo u vlasništvu Gradeca. Sporni prostor, između vrata i zidina, pravno je pripadao Kaptolu (tj. kaptolskoj kuli), a građani su ga svojatali.
Kratko primirje se pojavljuje 1392. godine kada potpisuju sporazum o plaćanju placovine i filjarštevine kojim su trebali prestati i brojni sporovi, ubojstva i ostala zla koja su pratila sukobe ova dva naselja. Mir nije bio dugog vijeka. Naime, 28. rujna 1396. godine vodi se bitka kod Nikopolja (Bugarska) u kojoj Kaptol i Gradec odlaze u protivničke tabore.
U jeku brojnih sukoba, biskup na Gradec udara izopćenjem iz crkve. Biskup Ivan Smila je gradečko izopćenje iz crkve proveo ceremonijom 1397. godine, kada je svečano proglasio da su građani Gradeca, kao i cijela gradečka općina, udareni kletvom i izopćeni iz crkve. Tu su vijest objavljivali svi samostani i župnici.
Građani Gradeca nisu bili impresionirani tom kletvom, te oni tuže Kaptol banu i podbanu. I za vrijeme kletve, krvavi sukobi ne jenjavaju. Biskup, bijesan zbog ignoriranja kletve, građanima otima kuće i zemljišta, što je ubrzo morao vratiti nakon što se gradečka općina potužila kralju traživši njegovu zaštitu.
Po nalogu kralja, Kaptol je morao skinuti prokletstvo Gradeca i vratiti ih u društvo vjernika Kristovih. Kralj također građanima oprašta njihova nedjela prema Kaptolu.