U Zagrebu, ali i Hrvatskoj, 16. stoljeće obilježeno je Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom, a sam kraj stoljeća završio je tako da je s 15. na 16. rujna 1590. godine, tri godine prije konačnog završetka Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata, Zagreb pogodio teški potres koji je srušio čak i Medvedgrad, a neki su to shvatili kao poruku da stoljeće završi rušenjem starog i najavom izgradnje novog doba.
Osim na Gradecu, i na Kaptolu se dižu nove i obnavljaju stare i teško oštećene građevine. Tijekom cijelog razdoblja 17. stoljeća vršeni su mnogi graditeljski poslovi, a pogotovo nakon teških požara koji su pogodili grad 1624., 1645. i 1674. godine. U sklopu građevinskih radova tako se proširivao biskupski dvori, radilo se na dijelovima stolne crkve, kao i na kaptolskoj vijećnici i kanoničkim kurijama te na franjevačkom samostanu.
Kanonici su imali velikih problema tijekom 17. stoljeća zbog brojnih požara koji su uništavali njihove kurije izgrađene od drveta, pa su često bili prisiljeni podizati potpuno nove. U 17. stoljeću kanonici su, nakon što bi požar uništio njihove kurije, počeli podizati nove – zidane kurije.
Naravno, u novija su vremena kanoničke kurije doživljavale određene promjene zbog različitih vanjskih utjecaja – ponajviše zbog požara koji su se događali u ono vrijeme, a koji su činili brojne štete na oba susjedna naselja.
Najstarija sačuvana i datirana kurija iz tog vremena je kurija na Kaptolu 4, a građena je 1624. godine. U kamenom se dovratniku, na ulazu, nalazi uklesana godina – 1624. – dok su na zaglavnom kamenu urezani inicijali NZ.