Zbog brojnih prednosti lokacije grada Zagreba, poput povoljnog prometnog položaja, osnivanja biskupije 1094. godine, činjenice da je ovo bilo središte sa sjedištem zagrebačkog župana, kasnije i bana, na ovim se područjima vrlo rano pojavljuje trgovina. Prvo središte pojavljuje se na Kaptolu i to nakon utemeljenja biskupije 1094. godine, a na Gradecu nakon proglašenja slobodnim kraljevskim gradom 1242. godine.
Dodatni impuls zagrebačkoj trgovini svakako je i osnivanje nekolicine godišnjih sajmova čime sve intenzivnije raste trgovački promet – s domaćim stanovništvom, ali i s drugim zemljama.
Trgovina na Gradecu živjela je drugačijim životom u odnosu na kaptolsku, a iako se gradečko trgovačko središte pojavilo se nakon onog na Kaptolu, Gradec uskoro sustiže svog susjeda na istoku. Trgovina je, kao i obrt, bila preduvjet za normalno funkcioniranje grada i njegov razvoj, a jedan od bitnih čimbenika u razvoju trgovine bili su i trgovački sajmovi.
U Zagrebu, točnije na gradečkom brdu, počinje se razvijati trgovačko središte u njegovom srcu – na Trgu sv. Marka gdje se radi i istoimena crkva. Kralj Bela je 1256. godine Gradecu dozvolio da u povodu proslave blagdana Sv. Marka može na tom mjestu držati godišnji sajam.
Domaći trgovci, kao i stranci te njihova roba, bili su pod zaštitom kralja čime su bili oslobođeni od plaćanja placovine. U ono su vrijeme bili česti napadi na trgovce dok su putovali od grada do grada, a svi oni koji su dolazili na Markov sajam bili su zaštićeni od takvih napada.
Markov sajam je trajao sedam dana prije, i sedam dana nakon samog blagdana Sv. Marka (25. travnja), a taj je sajam uživao posebnu povlasticu jer su ga potvrđivali, nakon Bele, i ostali ugarsko-hrvatski kraljevi.