Medvedgrad – poznata srednjovjekovna utvrda na južnim obroncima Medvednice

U srednjovjekovnim naseljima, na području današnjeg grada Zagreba, postojala je velika opasnost od neprijateljskih napada, tako da su stanovnici poduzimali mnogo toga kako bi se zaštitili, kao i svoje dragocjenosti. Tako se biskup Filip (biskupom postaje 1247. godine) htio još bolje zaštiti, zbog čega u periodu od 1249. i 1259. godine u zaleđu grada, na južnim obroncima Medvednice, gradi utvrdu – Medvedgrad.

Nakon što je Bela IV imenovao nekadašnjeg biskupa Filipa ostrogonskim nadbiskupom, upravljanje gradom povjereno je tadašnjem banu Stjepku Šubiću. Tada je Medvedgrad postao vrlo važno uporište u obrani gornje Slavonije. U narednim godinama, kao vlasnici su se izmjenjivali brojni crkveni i svjetovni vladari: od biskupa, banova pa sve do kralja. Zbog nerazjašnjenih vlasničkih odnosa, Medvedgrad je često bio i predmet sukoba između svjetovne i crkvene vlasti.

S vremenom je Medvedgrad dobio zloslutno i tamno obilježje te je predstavljao strah i trepet ovih krajeva. Tako se u tadašnjim tajnim kaptolskim pismima naziva prokletim gradom – Maledictum Castrum Medved. Najpoznatija medvedgradska legenda je ona o Crnoj kraljici koja je prodala vragu svoju dušu, a njeni krici odzvajanju u noć. Priča se da je njeno blago zakopano negdje u unutrašnjosti medvedgradskih zidina.

Naime, riječ je o legendi o pravoj povijesnoj osobi – Barbari Celjskoj – ženi ugarsko-hrvatskog kralja Žigimunda Luksemburškog. Celjski su vlasnici Medvedgrada postali 1436. godine, a nakon njih vlasništvo nad utvrdom prelazi iz ruke u ruku nekolicine plemićkih obitelji.

Jak potres, koji je ovo područje pogodio 1590. godine, toliko je oštetio kulu, gradske sobe i kapelu, da je tadašnji vlasnik, Stjepko Gregorijanac, bio prisiljen napustiti utvrdu.

Medvedgradske su se ruševine zatim ponovno našle pod različitim gospodarima, a posljednji vlasnici bili su baruni Kulmer, u čijem je vlasništvu Medvedgrad bio do kraja Drugog svjetskog rata.

Osim Medvedgrada, na vrlo malom prostoru postojalo je još nekoliko utvrđenih srednjovjekovnih gradova, poput starog Susedgrada (13. stoljeće) i Samoborskog grada (podignut oko 1279. godine).

Takve su utvrde služile prvenstveno za zaštitu grada od neprijateljskih napada, kao i zaštitu njihovih stanovnika. Prednost takvih gradova je njihova lokacija – na visokoj uzvisini podno kojih se prostiru velike nizine. Na takvim utvrđenim gradovima su se održavali vinogradi i voćnjaci.

Druge objave

Lice Grada postaje hrvatski portal: nakon 10 godina Zagreba stižu priče iz cijele Hrvatske

Priča Lice Grada nastala je sada već davne 2013....

Kako je legenda o kralju Beli IV. i koprivama izgradila identitet grada Koprivnice

Smještena u sjeverozapadnom kutu Hrvatske, Koprivnica je grad bogate...

Kako je Rovinj od otoka postao poluotok: povijesni preokret koji je definirao identitet grada

Smješten na zapadu istarskog poluotoka, Rovinj je danas među...

Podzemni tuneli ispod Bjelovara iz 18. stoljeća: legenda i povijesna istina vojnog grada

Bjelovar, grad u središnjoj Hrvatskoj, prepoznat je po bogatoj...

Kako je Trogir postao filmski dvojnik Venecije i Qartha: povijesni grad u ulozi pozornice

Trogir, smješten na malom otočiću između kopna i otoka...

Pročitajte i ovo:

Tek zahvaljujući brojnim požarima na Kaptolu, kanonici počinju raditi zidane kuće

U Zagrebu, ali i Hrvatskoj, 16. stoljeće obilježeno je Stogodišnjim hrvatsko-turskim ratom, a sam kraj stoljeća završio je tako da je s 15. na...

Izložba “Povratak u prošlost – bakreno doba u sjevernoj Hrvatskoj”

Arheološki muzej u Zagrebu, Arheološki muzej Osijek i Odsjek za arheologiju filozofskog fakulteta u Zagrebu vas pozivaju na otvorenje izložbe "Povratak u prošlost -...

Natječaj za nove skladbe za Međunarodni festival šansone Chansonfest

Umjetnička organizacija Chansonfest objavljuje natječaj za nove skladbe koje će biti izvedene na Međunarodnom festivalu šansone Chansonfest 2018. Chansonfest se održava pod pokroviteljstvom i uz...