Snagom vode i razmicanjem Zemljine kore, na području kod Podsuseda, nastaje prolom koji je “prekinuo” spoj Samoborske i Zagrebačke gore, čime ta dva gorja poprimaju današnji oblik. Kroz novootvoreni prolom između ta dva gorja, formira se rijeka Sava čime se polako oblikuje zagrebački krajolik.
Sava u tim vremenima nije imala tok kakav ima danas, već je plitkim koritom presijecala čitav nizinski prostor između Zagrebačke gore i Vukomeričkih gorice, čime su zapravo ta dva gorja bile obale doline kojom je prolazila rijeka Sava.
Sava je tisućama godina mijenjala svoj tok – prvo se pomaknula prema sjeveru u novu depresiju, čime je započela svoj tok uz rub zagrebačkog pribrežja, a kasnije se polagano pomicala prema jugu, sve dok nije došla do svoje današnje lokacije.
Teško je zamisliti da je u ta neka davna vremena rijeka Sava prolazila Trgom bana Josipa Jelačića i Ilicom, a u mnogim usporednim ulicama, poput Praške, Preradovićeve, Mihanovićeve i parka Zrinjevac, našli su se elementi i tragovi koji su tipični za riječna korita, a koje je iza sebe ostavila Sava.
Uz promjene nizinskog dijela zagrebačkog područja, oblikuju se i brdoviti predjeli koji su danas smješteni na sjevernoj strani grada, kada se polako formira današnji izgled Grmoščice, Pantovčaka, Sv. Duha preko Gornjeg grada sve do područja Zeline. To područje, koje je nastalo u smjeru jugozapad-sjeveroistok, poznato je kao zagrebačka terasa.
Zagrebačka terasa je u početku bila povezani visinski kompleks koji se tek kasnije počeo razvijati u područje kakvo nam je danas poznato. To su područje najviše oblikovali brojni potoci koji su s Medvednice tekli prema Savi, kada su bili znatno bogatiji vodom no što su danas.
Tako je i Gornji grad, nakon tisuća godina oblikovanja, polako dobio svoj današnji izgled. To je područje, prije no što je bilo izgrađeno i uređeno brojnim vinogradima, voćnjacima i vrtovima, bilo obraslo gustom šumom. Jedan od najreprezentativnijih primjera tog golemog šumskog kompleksa je Park šuma Tuškanac koja se do današnjeg dana sačuvala u samom srcu grada Zagreba.
Tijekom pleistocena, klima na ovom području se mijenja. Nakon tropske i mediteranske klime tercijara, nastupa suprotno – dugotrajne ledene ere pleistocena s hladnim danima i snježnim olujama, te u tom razdoblju područje današnjeg Zagreba nastanjuju sobovi, mamuti, bizoni i medvjedi.
Nakon dugog perioda hladnih razdoblja koje je trajalo oko 25.000 godina, dolazi umjerena, blaga klima koja nam je danas puno poznatija.
Još će puno godina proći prije nego što čovjek prošeta ovim krajevima, a još više no što tim područjem niknu brojne građevine koje su simboli današnjeg grada Zagreba.