Medvedgrad je stari grad smješten na brdu Mali Plazur koji se nalazi na južnim obroncima planinskog masiva Medvednica.
Prva pisana vijest o Medvedgradu datira iz sredine 17. stoljeća kada je Ivan Arhiđakon Gorički opisao Medvedgrad kao “castrum episcopi”.
Među prvim autorima koji su se osvrnuli na Medvedgrad bio je Baltazar Adam Krčelić, hrvatski povjesničar, književni povjesničar, teolog i pravnik. On je citirao veći broj pisanih isprava u kojima se spominje njegovo ime.
Prvi sustavni pregled povijesti Medvedgrada zasnovan je na korištenju poznatih mu povijesnih izvora, a donosi ga hrvatski povjesničar Ivan Kukuljević Sakcinski u svom djelu Događaji Medvedgrada, objavljenom sredinom 19. stoljeća. Povijest grada popratio je izvornim tekstovima srednjovjekovnih isprava, legendama i narodnom tradicijom te slikovnim ilustracijama.
Prilog poznavanju povijest Medvedgrada dao je i Ivan Krstitelj Tkalčić u prva tri sveska Povijesnih spomenika.
Najnoviji pregled medvedgradske povijesti, nadovezujući se na starije povjesničar, iznijela je Nada Klaić u knjizi “Medvedgrad i njegovi gospodari”.
S arhitektonske i povjesničko-umjetničke strane, problematikom grada pozabavili su se Gjuro Szabo i Anđela Horvat.